Najnovija opažanja teleskopa Gemini South otkrila su kod međuzvjezdanog objekta 3I/ATLAS neobičan rep, tzv. antirep, usmjeren u smjeru suprotnom od Sunca. Riječ je o trećem objektu izvan našeg sustava koji prolazi kroz Sunčev sustav, a njegovo ponašanje zbunjuje znanstvenike.
Tipični kometi razvijaju rep pod djelovanjem Sunčeva vjetra, struje nabijenih čestica koje uvijek tjeraju prašinu i plin od Sunca prema van. Kod 3I/ATLAS-a, međutim, zabilježen je tzv. antirep, rep koji se čini usmjerenim prema Suncu. Riječ je o optičkom efektu: čestice koje se oslobađaju iz jezgre raspoređuju se u orbiti tako da se, iz perspektive promatrača na Zemlji, rep pojavljuje u suprotnom smjeru od uobičajenog.
Ovaj je fenomen snimljen 27. kolovoza 2025. teleskopom Gemini South promjera 8,2 metra, smještenim na planini Cerro Pachón u Čileu. Pomoću instrumenta Gemini Multi-Object Spectrograph (GMOS) zabilježene su slike u četiri spektralne trake – u (0,365 µm), g (0,467 µm), r (0,616 µm) i i (0,747 µm). Rezultati jasno prikazuju rep u obliku suze, dug oko 56.400 kilometara, dok je koma, plinoviti omotač oko jezgre, široka približno 18.800 kilometara. U trenutku opažanja objekt se nalazio na udaljenosti 2,59 astronomske jedinice (AU) od Zemlje.
Webb i SPHEREx: oblaci CO₂ bez uobičajene vode
Nekoliko tjedana ranije, 6. kolovoza 2025., svemirski teleskop James Webb potvrdio je postojanje oblaka ugljikova dioksida (CO₂) oko 3I/ATLAS-a, s deset puta manjim udjelom vode (H₂O) i ugljikova monoksida (CO). To se podudara s nalazima misije SPHEREx, koja je mapirala oblak CO₂ na udaljenosti do 348.000 kilometara od objekta.
Izračuni pokazuju da 3I/ATLAS gubi masu brzinom od 130 kilograma CO₂ u sekundi, 14 kilograma CO i tek 6,6 kilograma vode. Količina vode čini svega pet posto u odnosu na CO₂ – što je u oštrom kontrastu s tipičnim kometima, gdje voda obično dominira.
Profesor Avi Loeb s Harvarda objašnjava da oblik repa u formi suze nastaje zbog ravnoteže između tlaka Sunčeva vjetra i izbacivanja plina CO₂ iz jezgre. Vanjski rub plinovitog oblaka određuje upravo točka u kojoj se te dvije sile poništavaju. Ipak, znanstvenici još ne znaju dolazi li zabilježeni sjaj repa od sitnih čestica prašine ili od ledenih fragmenata CO₂, CO i H₂O koji se odvajaju s površine objekta.
Aktivnost i daleko od Sunca
Još jedno iznenađenje dolazi iz podataka NASA-ine misije TESS. Između 7. svibnja i 2. lipnja 2025. teleskop je zabilježio da je 3I/ATLAS bio aktivan već na šest AU od Sunca, šest puta dalje od Zemljine udaljenosti. Na toj udaljenosti Sunčeva toplina nije dovoljna da pokrene isparavanje vodenog leda, što znači da je sublimacija CO₂ glavni pokretač aktivnosti.
Podaci misije SPHEREx prikupljeni od 8. do 12. kolovoza 2025. sugeriraju da jezgra 3I/ATLAS-a može imati promjer od čak 46 kilometara. Ako je riječ o čvrstom tijelu, to znači da je masa objekta milijun puta veća od mase prethodnog međuzvjezdanog kometa 2I/Borisov.
Takav rezultat iznenađuje znanstvenike. Statistički, očekivalo bi se da će manji objekti, slični Borisovu, biti otkriveni mnogo češće i prije nego jedan divovski komet. Štoviše, količina stjenovitog materijala u međuzvjezdanom prostoru procijenjena je kao premala da bi u deset godina promatranja teleskopom ATLAS proizvela ulazak jednog ovako golemog tijela u Sunčev sustav.
Još jedna neobičnost: putanja 3I/ATLAS-a gotovo je savršeno poravnata s ekliptičkom ravninom, ravninom kojom se gibaju planeti.
Kemijski tragovi koji odudaraju od prirodnih procesa
Najnovija spektroskopska opažanja Europskog Vrlo Velikog Teleskopa (VLT) u Čileu otkrila su u plinovitom oblaku 3I/ATLAS-a prisutnost cijanida i nikla, ali bez željeza. Kod prirodnih kometa oba se elementa u pravilu javljaju zajedno, jer nastaju u istim procesima tijekom eksplozija supernova.
Nikl bez željeza upućuje na nešto posve drugo. Takav kemijski potpis tipičan je za industrijske procese, primjerice proizvodnju niklovih legura. Ako se nalaz potvrdi, riječ bi bila o otkriću bez presedana.
Što nas dovodi do pitanje: hoće li perihelij otkriti pravu prirodu?
3I/ATLAS će 29. listopada 2025. dosegnuti perihelij, točku najbližu Suncu. Tada će površina objekta doživjeti snažnije zagrijavanje, a isparavanje će biti intenzivnije pod djelovanjem Sunčeva vjetra i zračenja.
Kako naglašava profesor Loeb, stresni uvjeti otkrivaju skrivene karakteristike, baš kao u ispitivačkim tehnikama, kada intenzivan pritisak dovodi do “priznanja”. U nadolazećim mjesecima 3I/ATLAS mogao bi otkriti svoje pravo lice i odgovoriti na pitanje: je li riječ o prirodnom, premda izuzetno neobičnom međuzvjezdanom tijelu, ili o nečemu sasvim drugačijem?
Ivan je novinar i autor koji piše o znanosti, svemiru i povijesti. Gostuje kao stručni sugovornik na Science Discovery i History Channelu te piše za Večernji list. Osnivač je Kozmos.hr, prvog hrvatskog portala posvećenog popularizaciji znanosti.
