Terraformiranje Marsa možda nije znanstvena fantastika nego sljedeći logičan korak

Je li Mars doista moguće pretvoriti u svijet na kojem bi ljudi mogli živjeti bez svemirskih odijela? To pitanje više nije domena pisaca znanstvene fantastike, nego ozbiljan izazov za suvremenu znanost. Tim američkih istraživača povezanih s nekoliko uglednih institucija objavio je rad u časopisu Nature Astronomy, u kojem ne raspravlja o tome treba li terraformirati Mars, nego izravno postavlja ključno pitanje: je li to uopće fizički moguće?

Ideja o transformaciji Crvenog planeta stara je desetljećima. O njoj su govorili i znanstvenici i vizionari, ali i autori romana i filmova. No autori ove nove studije tvrde da je raspravu o etici, dugoročnoj svrhovitosti i geopolitičkim posljedicama terraformiranja besmisleno voditi dok ne znamo odgovore na osnovna tehnička pitanja. Zato su razvili početni okvir za procjenu izvodljivosti – niz konkretnih koraka koji bi mogli otkriti može li se Mars doista oblikovati u planet s uvjetima pogodnima za život.

Zagrijavanje planeta kao prvi prag

Prema autorima studije, svaki pokušaj terraformiranja mora započeti zagrijavanjem. Mars je trenutačno hladan i negostoljubiv, s prosječnom temperaturom znatno ispod točke smrzavanja vode. Da bi površina postala makar djelomično pogodna za mikrobiološki život, temperatura bi se trebala povećati za barem 30 Celzijevih stupnjeva.

Istraživači spominju nekoliko teorijskih mogućnosti. Jedna uključuje postavljanje velikih solarnih zrcala u orbitu oko Marsa, koja bi usmjeravala dodatnu Sunčevu energiju prema površini. Druga strategija predviđa raspršivanje sitnih čestica u atmosferu kako bi se pojačao efekt zadržavanja topline, sličan onome što na Zemlji nazivamo stakleničkim učinkom.

Ako bi se temperatura uspjela dovoljno povisiti, iz ledenih kapa na polovima mogla bi se osloboditi velika količina ugljičnog dioksida. Taj proces dodatno bi zagrijao atmosferu i učinio je gušćom, što je temelj za sljedeći korak — uvođenje mikroorganizama.

Riječ je o pažljivo odabranim mikrobima koji bi mogli započeti proizvodnju kisika, dugoročno mijenjajući sastav atmosfere. Nakon toga bi se uveo sustav za nadzor okolišnih uvjeta, s mogućnošću dodavanja kemikalija i drugih tvari potrebnih za održavanje stabilnosti.

Kada bi atmosfera postala dovoljno gusta i bogata kisikom, moguće bi bilo uvesti biljke, a zatim i životinje. Tek tada, u najdaljoj fazi, Mars bi mogao podržavati stalnu ljudsku prisutnost bez potpune ovisnosti o tehnologiji.

Znanost Marsa kao ogledalo za Zemlju

Autori studije priznaju da danas ne postoji odgovor na pitanje je li terraformiranje Marsa doista ostvarivo. No, naglašavaju, imamo dovoljno znanja da započnemo eksperimentiranje na Zemlji. U simuliranim uvjetima moguće je testirati ponašanje mikroorganizama, učinkovitost tehnoloških sustava i reakcije okolišnih sustava.

Važan aspekt studije leži i u neočekivanoj koristi: spoznaje stečene kroz ovakve eksperimente mogle bi se primijeniti na rješavanje problema s kojima se suočava i naš planet. U vremenu sve ozbiljnijih klimatskih poremećaja, tehnologije razvijene za prilagodbu neprijateljskog svijeta mogle bi pomoći u očuvanju vlastitog.

Terraformiranje Marsa, zaključuju znanstvenici, možda je i dalje daleki cilj — ali put do njega mogao bi ponuditi odgovore koji će oblikovati budućnost čovječanstva i na Zemlji.