Na andskim visoravnima, gdje su civilizacije prilagođavale svoj život ritmu prirode, pronađena je kolekcija drevnih artefakata koja bi mogla promijeniti naše razumijevanje pismenosti u carstvu Inka. Riječ je o quipuu — složenom sustavu zapisa pomoću čvorova na konopcima, koji je stoljećima zbunjivao arheologe. Danas, novo istraživanje ukazuje da se tajni sustav bilježenja drevnih Inka možda koristio za praćenje klimatskih promjena davno prije pojave moderne znanosti.
Profesorica Sabine Hyland sa Sveučilišta St. Andrews dobila je pristup jedinstvenoj kolekciji gotovo stotinu quipua koju čuva autohtona zajednica Santa Leonor de Jucul u Peruu. Među njima se nalazi i primjerak dugačak čak 68 metara — najduži do sada poznat. Radiougljična analiza pokazuje da potječu iz razdoblja oko 1480. godine, u vrijeme kada je Inka Carstvo bilo na vrhuncu moći.
❤️ Podrži nas
Quipui nisu služili samo za brojke već i za zapisivanje prirodnih promjena
Istraživanjem ove kolekcije, Hyland je otkrila da čvorovi u quipuima ne sadrže isključivo administrativne ili numeričke podatke. Umjesto toga, neki od njih bilježe konkretne odgovore lokalnih zajednica na klimatske promjene, poput dugotrajne suše. Primjerice, u nekim zapisima opisuju se žrtveni obredi u svetim mjestima povezanim s kišom — bilježi se gdje su se odvijali, tko ih je obavio i što je bilo prineseno.
Posebno je zanimljivo otkriće da su neki quipui sadržavali i upletene pramenove ljudske kose. Hyland vjeruje da su ti pramenovi korišteni kao osobni potpis zapisivača — fizički trag koji ukazuje na individualnog autora. Analiza te kose otkrila je i tragove prehrambenih navika koje sugeriraju da autori nisu pripadali eliti. Njihova prehrana sastojala se od krumpira, mahunarki i kvinoje — uobičajene hrane za običan puk. Suprotno tome, društvena elita jela je meso i pila velike količine piva od kukuruza.
“Prehrana je u Inka društvu bila izravan pokazatelj društvenog statusa,” objašnjava Hyland. “Oni koji su izrađivali ove quipue očito su pripadali nižem sloju.” To, prema njoj, znači da je sposobnost bilježenja informacija pomoću čvorova bila mnogo raširenija među stanovništvom nego što se do sada vjerovalo.
Tajni sustav bilježenja drevnih Inka, koji se nekoć smatrao domenom državnih pisara i svećenika, sada se pokazuje kao sredstvo zajedničkog znanja — korištenog za razumijevanje, praćenje i interpretaciju prirodnih pojava. Za Hyland, to otvara mogućnost da postoji veći kontinuitet između pretkolumbijskih quipua i modernih, još uvijek aktivnih verzija koje i danas koristi nekoliko andskih zajednica.
Ovi konopci s čvorovima više nisu samo arheološki kurioziteti. Sada ih vidimo kao oblik memorije, strukturiran zapis koji govori o vremenu, zajednici i njihovom odgovoru na svijet koji se neprestano mijenjao. Svaki niz čvorova, svaki pramen upleten u vlakna, svjedoči o pismenosti jedne civilizacije koja je znala čitati prirodu — i znala je zapisati.
🔵 Pridružite se razgovoru!
Imate nešto za podijeliti ili raspraviti? Povežite se s nama na Facebooku i pridružite se zajednici znatiželjnih istraživača u našem Telegram kanalu. Za najnovija otkrića i uvide, pratite nas i na Google Vijestima.
