Astronomi su otkrili intrigantne kanale vruće, rijetke plazme koji se protežu od našeg Sunčevog sustava prema udaljenim zviježđima. Ova nova otkrića sugeriraju da je svemir mnogo povezaniji nego što smo dosad zamišljali, mijenjajući naše razumijevanje kozmičkog okoliša.
Ova otkrića temelje se na detaljnim promatranjima Mjesnog mjehura, neobičnog područja svemira visoke temperature koje okružuje Sunce. Istraživanje, koje je vodila dr. L. L. Sala s Instituta Max Planck, oslanja se na podatke rendgenskog teleskopa eRosita i ranijih pregleda. Rezultati, objavljeni u časopisu Astronomy & Astrophysics, pružaju revolucionaran uvid u to kako su eksplozije supernova oblikovale svemir oko nas.
Mjesni vrući mjehur (koji izlgeda nešto kao nepravilni balon), koji se proteže na oko 300 svjetlosnih godina, oblikovan je posljedicama drevnih eksplozija supernova. Ovi događaji zagrijali su okolni plin, stvarajući vruću, rijetku plazmatsku okolinu. Tragovi tih eksplozija i dalje su prisutni kao slabašni oblaci plazme raspršeni u svemiru.
“Temperaturne razlike unutar Lokalnog vrućeg mjehura pokazuju zanimljive obrasce, osobito između sjevernog i južnog neba,” objasnila je dr. Sala.
Kako bi bolje razumjeli Mjesni vrući mjehur, znanstvenici su koristili eRositu, rendgenski opservatorij lansiran u sklopu misije Spectrum-Roentgen-Gamma. Ovaj instrument mapira vrući plin, proučava ostatke supernova i istražuje našu kozmičku okolinu s neviđenom preciznošću.
Kombinirajući podatke eRosite s promatranjima ROSAT-a, tim je mukotrpno analizirao tisuće dijelova neba kako bi izolirao slabe signale toplog plina, šupljine ispunjene prašinom i međuzvjezdane strukture.
“Put” prema zvijezdama
Jedno od najfascinantnijih otkrića je kanal plazme koji se proteže prema zviježđu Centaur. Sličan put vjerojatno vodi prema zviježđu Canis Major. Ti “međuzvjezdani tuneli” čine se da povezuju naš Sunčev sustav s regijama gdje nastaju zvijezde i drugim džepovima vrućeg plina.
Iako su znanstvenici desetljećima pretpostavljali da međuzvjezdani medij sadrži mrežu povezanih šupljina, nedostatak visokokvalitetnih podataka onemogućio je potvrdu. Ova studija donosi najjasnije dokaze takvih struktura dosad.
“Ovi kanali mogli bi funkcionirati kao međuzvjezdani putevi oblikovani eksplozijama supernova, povezujući inače izolirane dijelove svemira,” izjavila je dr. Sala.
Ova otkrića sugeriraju da bi ti kanali mogli biti dijelovi veće mreže, potencijalno utječući na kretanje kozmičkih zraka, protok prašine i dinamiku zvjezdanih vjetrova.
Više od praznine
Unatoč prividnoj praznini, svemir je daleko od toga da je prazan. Interakcija plazme, prašine, magnetskih polja i zračenja stvara dinamičan i složen okoliš. Događaji poput supernova unose energiju u međuzvjezdani medij, stvarajući strukture poput Mjesnog vrućeg mjehur i ovih novootkrivenih kanala.
Sunce se trenutno nalazi blizu središta ovog mjehura—pozicija za koju znanstvenici vjeruju da je slučajna. Naš Sunčev sustav vjerojatno je ušao u ovo područje tijekom milijuna godina, dugo nakon što su eksplozije supernova oblikovale njegovu strukturu.
Istraživači su također primijetili da je toplinski tlak unutar Mjesnog vrućeg mjehura manji od očekivanog, što sugerira da mjehur može biti otvoren u određenim smjerovima, povezujući se s drugim regijama.
Iako su ova otkrića veliki korak naprijed, mnoge stvari ostaju nepoznate. Buduće studije s osjetljivijim instrumentima i naprednim modelima pomoći će otkriti kako se ovi kanali formiraju i evoluiraju tijekom vremena.
No, kako znanstvenici objašnjavaju, ova otkrića izazivaju dosadašnje pretpostavke i dodaju složenost našem razumijevanju prostora između zvijezda. Kako tehnologija napreduje, znanstvenici se nadaju da će otkriti još više o ovoj tajanstvenoj mreži, produbljujući naše razumijevanje drevnih događaja koji su oblikovali današnji svemir.
