Psiholozi proučavaju novu optičku iluziju toliko snažnu da može prevariti čak i automatske reflekse vida. Ipak, zanimljivo je da puni učinak ne doživljava svatko: oko 80 posto ljudi percipira iluziju, dok ostatak ne reagira, a razlozi za to još uvijek nisu jasni.
Kako objašnjava portal IFLScience, iluzija se sastoji od bijele pozadine s crnim točkama, u čijem je središtu mutna crna mrlja. Kada promatrač dulje gleda u središte, stvara se dojam da se oblik širi poput rupe.
Istraživači sa Sveučilišta u Oslu u Norveškoj otkrili su da je iluzija toliko uvjerljiva da kod mnogih izaziva širenje zjenica, kao da se oko prilagođava ulasku u tamniji prostor. Suprotno tome, kada je “rupa” obojena umjesto crna, zjenice su se sužavale, kao da se prilagođavaju jačoj svjetlosti.
Reakcija očiju i mozga
“‘Šireća rupa’ iznimno je dinamična iluzija. Središnji crni krug s prijelazom u sjenu stvara snažan dojam optičkog toka, gotovo kao da se promatrač kreće naprijed u rupu ili tunel”, izjavio je dr. Bruno Laeng, profesor psihologije na Sveučilištu u Oslu i glavni autor istraživanja.
Kako bi provjerili učinak, istraživači su sliku “šireće rupe” pokazali pedesetero ispitanika s normalnim vidom. Sudionici su ocjenjivali intenzitet doživljaja iluzije, dok su znanstvenici istodobno pratili pokrete očiju i nesvjesne promjene u širenju i sužavanju zjenica.
Rezultati su pokazali jasnu povezanost: što su ispitanici ocijenili iluziju intenzivnijom, to su se njihove zjenice više mijenjale. Oni koji nisu percipirali širenje uopće nisu imali fiziološku reakciju.
Zašto ne reagiraju svi?
Unatoč snažnom učinku kod većine, dio ispitanika uopće nije doživio iluziju. Oko 14 posto sudionika nije primijetilo nikakvo širenje kada je rupa bila crna, dok 20 posto nije moglo procijeniti što se događa kada je bila u boji. Razlog zbog kojeg mozak nekih ljudi uopće ne reagira ostaje nepoznat.
Autori rada ističu da rezultati pokazuju kako refleks širenja i sužavanja zjenica nije jednostavan, zatvoreni mehanizam koji ovisi isključivo o stvarnoj količini svjetlosti. Umjesto toga, oči reagiraju i na percipiranu, pa čak i zamišljenu svjetlost.
“Naši rezultati pokazuju da refleks širenja i sužavanja zjenica nije jednostavan mehanizam koji reagira isključivo na stvarnu količinu svjetlosti. Oči se prilagođavaju i percipiranoj, pa čak i zamišljenoj svjetlosti, a ne samo fizičkoj energiji. Buduća istraživanja mogla bi otkriti i druge fiziološke ili tjelesne promjene koje će dodatno pojasniti kako iluzije djeluju”, zaključio je Laeng.
Ivan je novinar i autor koji piše o znanosti, svemiru i povijesti. Gostuje kao stručni sugovornik na Science Discovery i History Channelu te piše za Večernji list. Osnivač je Kozmos.hr, prvog hrvatskog portala posvećenog popularizaciji znanosti.
