14. prosinca, aktivna regija sunčevih pjega pod oznakom AR 3514 proizvela je erupciju solarnog bljeska klase X2.8, najjače kategorije koju naša zvijezda može proizvesti. Ovaj bljesak je najjači zabilježen tijekom trenutnog sunčevog ciklusa, i jači od bljeska klase X8.2 koji se dogodio u rujnu 2017. godine. Erupcija je izazvala umjereno radio zatamnjenje, usredotočeno na Južnu Ameriku, koje je trajalo dva sata i rezultiralo privremenim smanjenjem ili potpunim nestankom radio signala na visokim frekvencijama.
Uz to, Sunce je izbacilo koronalnu masu, poznatu kao CME (Koronalni izbačaji masa) – izbacujući do nekoliko milijardi tona plazme i magnetskog polja u Sunčev sustav, bombardirajući sve na svom putu solarnim česticama.
Postoji mogućnost da će neki od ovih solarnih materijala biti usmjereni prema Zemlji. Agencije poput NOAA (Nacionalne uprave za oceane i atmosferu SAD-a) trenutno to istražuju; ako materijal doista stigne do Zemlje, mogli bismo se suočiti s umjerenom geomagnetskom olujom. Međutim, nema razloga za zabrinutost. Iako je bljesak bio snažan, nije bio usmjeren izravno prema Zemlji, već je od nje bio malo odmaknut, što znači da bi udar mogao biti samo tangencijalan. Postoji i mogućnost da uopće ne dođe do udara. Prema analizama, ako do udara dođe, očekuje se 17. prosinca, prema predviđanjima UK Met Officea, što bi moglo rezultirati manjom geomagnetskom olujom.
Dodatnu aktivnost mogli bismo osjetiti već ranije. Slabije CME, koje je eruptiralo 13. prosinca, prvo će stići do Zemlje, prema predviđanjima NOAA-inog Centra za predviđanje svemirskog vremena.
Što to znači? Geomagnetska oluja je fenomen koji nastaje kada se solarne čestice sudare s Zemljinim magnetskim poljem. Budući da te čestice trebaju određeno vrijeme da stignu do Zemlje, oluja se obično događa nekoliko dana nakon oslobađanja CME-a.
Postoji pet stupnjeva intenziteta oluja
Ovakve oluje mogu imati različite učinke, koji se pojačavaju s intenzitetom oluje. Postoji pet stupnjeva intenziteta oluja, pri čemu su G1 i G2, manje i umjerene, najblaži stupnjevi.
Kako solarne čestice reagiraju s Zemljinim magnetskim poljem, mogu stvoriti električne struje koje prolaze kroz energetske mreže, što bi moglo uzrokovati fluktuacije u opskrbi električnom energijom. Također, moguće su promjene u okolišu niske Zemljine orbite, što utječe na otpor svemirskih letjelica, zahtijevajući potencijalne korekcije njihovih putanja. Može doći i do prekida u radio komunikaciji.
Tu je i mogućnost pojavljivanja aurora. Indeks geomagnetske aktivnosti Kp, s maksimalnom vrijednošću od 10 bodova, koristi se kao pokazatelj za predviđanje polarne svjetlosti.
NOAA predviđa da će geomagnetska aktivnost dostići razinu Kp5 15. i 16. prosinca. To znači da bi na visokim geografskim širinama mogli vidjeti impresivne auroralne prikaze. Prognoze aurora možete pratiti na web stranici Spaceweatherlive, gdje se navode vremena vrhunaca aktivnosti.
Ova vrsta aktivnosti Sunca je uobičajena pojava. Približavamo se vrhuncu njegovog 11-godišnjeg ciklusa aktivnosti, što znači više sunčevih pjega, više solarnih bljeskova i više koronalnih iznačaja masa. U vrhuncu ciklusa, poznatom kao solarni maksimum, doći će do preokreta polariteta Sunčevog magnetskog polja, a aktivnost Sunca će početi opadati. Precizan trenutak solarnog maksimuma još nije poznat; vjerojatno ćemo to saznati tek nakon što prođe. Trenutne prognoze predviđaju solarni maksimum najranije u siječnju 2024. godine.
Regija AR 3514 pokazala se kao izuzetno aktivna. Osim bljeska, istog je dana došlo i do dvije erupcije M-klase bljeskova, koje su druga po snazi kategorija solarnih bljeskova. Postoji mogućnost daljnje aktivnosti ove regije, ali njen utjecaj na Zemlju nije vjerojatan; regija se trenutno udaljava od nas i uskoro će nestati s vidljive strane Sunca. Do kraja trenutnog sunčevog ciklusa očekuje se još mnogo sličnih događaja.
Pridružite se raspravi u našoj Telegram grupi. KOZMOS Telegram –t.me/kozmoshr
