Nedavne znanstvene studije sugeriraju da su mikroskopske metalne kuglice, izvučene iz Tihog oceana, vjerojatno posljedica industrijskog onečišćenja stvorena ljudskom aktivnošću, umjesto dijelova međuzvjezdanog meteorita.
Astrofizičar s Harvarda, Avi Loeb, prošlog je ljeta izjavio da bi male, metalne kuglice, pronađene na dnu oceana, mogle biti ostaci međuzvjezdanog meteorita, te da čak sadrže tragove izvanzemaljske tehnologije. Međutim, neovisne analize sada ukazuju na to da su te sferule vjerojatnije nusprodukt sagorijevanja ugljena na Zemlji.
Loeb i njegov tim pronašli su ove mikrometarske sferule tijekom ekspedicije u blizini Papue Nove Gvineje, tragajući za ostacima meteora koji je zabilježen 2014. godine. Uzimajući u obzir zabilježenu brzinu meteora, tim je zaključio da bi on mogao biti međuzvjezdanog podrijetla, te da bi mogao ostaviti krhotine u svom putu. Prema njihovoj hipotezi, izvučene sferule bile su upravo te krhotine, s obzirom na to da se njihov sastav razlikuje od većine meteorita.
Loeb je u nekoliko blog postova i radu objavljenom na platformi arXiv, koji nije prošao recenziju, opisao razne neobične osobine ovih metalnih peleta. Posebno se usredotočio na pet sferula s visokim udjelom berilija, lantana i uranija, koje je nazvao “BeLaU sferule”. Nagađalo se da bi ove neobične kuglice mogle biti dokaz izvanzemaljske tehnologije.
No, brojni znanstvenici koji nisu bili uključeni u istraživanje osporili su te tvrdnje, a nekoliko novoobjavljenih studija dodatno dovodi u pitanje izvanzemaljsko porijeklo sferula. Jedno od ključnih pitanja jest je li meteor zaista bio međuzvjezdanog podrijetla, s obzirom na to da su ga zabilježili samo američki vojni senzori. Novi rad objavljen na arXivu sugerira da bi senzori mogli pogrešno zabilježiti brzinu meteora. Čak i ako je brzina meteora bila ispravno zabilježena, malo je vjerojatno da bi značajni dijelovi preživjeli prolazak kroz atmosferu.
kako dokazati podrijetlo sferula?
Dodatna poteškoća leži u dokazivanju da su sferule potekle od spomenutog meteora. S obzirom na to da nije poznato gdje je meteor pao, teško je pronaći male dijelove specifičnog uzorka pretražujući ocean unutar radijusa od 48 kilometara gotovo deset godina nakon njegovog pojavljivanja. S druge strane, male metalne kuglice su česte na morskom dnu, nastale djelomično od mikrometeorita, ali i vulkanske aktivnosti ili industrijskog onečišćenja.
Ključno je i pitanje sastava sferula. Ako se pretpostavi da su ove kuglice izvorno iz svemira, njihov sastav bi bio neobičan. Međutim, kako ističe nedavna studija objavljena u časopisu Research Notes of the AAS, njihov sastav odgovara profilu kontaminanata iz ugljenog pepela. Autor studije, astronom Patricio Gallardo, naglašava da je zbog toga meteoritsko podrijetlo malo vjerojatno.
Iako je teorijski moguće da su sferule došle izvan našeg solarnog sustava, trenutni dokazi ukazuju na to da su mnogo vjerojatnije zemaljskog podrijetla, sugeriraju nove studije. Kako navodi astrobiolog NASA-e Caleb Scharf, “Iako su doista otkrili dokaze tehnološke civilizacije, čini se da je riječ o Zemlji.”
Loeb je odgovorio na ove kritike u blog postu objavljenom 15. studenog na Mediumu, tvrdeći da novi radovi ne mogu adekvatno procijeniti sastav sferula bez njihovog izravnog proučavanja. Citirao je člana tima Jima Lema s Tehnološkog sveučilišta Papue Nove Gvineje, koji ističe da u regiji gdje je provedena ekspedicija ne bi trebalo biti mineralizacije ugljena. Također je napomenuo da ugljen nije magnetičan i ne može biti prikupljen magnetskim saonicama koje su korištene u ekspediciji.
Loeb dodaje da je 93% prikupljenih uzoraka još uvijek neanalizirano, pozivajući kritičare da ne donose zaključke prije nego što se analiziraju svi podaci. Tvrdi da bi donošenje konačnih zaključaka o prirodi sferula prije njihove detaljne analize u recenziranom istraživanju bilo “neprofesionalno”.”
Pridružite se raspravi u našoj Telegram grupi. KOZMOS Telegram –t.me/kozmoshr
Pozdrav svima! Hvala što čitate Kozmos.hr! Ja sam Ivan i dugi niz godina pišem o svermiu, astronomiji, znanosti, povijesti i arheologiji, a imao sam priliku sudjelovati i u dokumentarcima Science Discovery-ja te History Channel-a.
