kozmos.hr
Arheologija

Stonehenge: plave stijene stigle su ljudskom rukom, ne prirodom

Kako je kamen težak 6 tona prevezen 640 km do Stonehengea
objavljeno

U drvenoj kutiji, zaboravljena među arhivima britanskih geologa, godinama je ležala stijena veličine šake, i s njom ključ za jedno od najdugovječnijih pitanja europske prapovijesti. Sada, gotovo stotinu godina nakon što je iskopana na Stonehengeu, nova analiza konačno je potvrdila: nije ju ondje donio led. Nije ju premjestio ledenjak. Donijeli su je ljudi.

Plavo kamenje, veliki prijepor

Stonehenge je odavno sinonim za megalitsku enigmu, no uz monumentalne stojeće blokove nalaze se i manji, plavkasti monoliti poznati kao “bluestones”. Oni dolaze s područja Craig Rhos-y-Felin u jugoistočnom Walesu, udaljenog više od 200 kilometara od Salisburyjske ravnice.

Oko njihova dolaska na to mjesto vodila se desetljećima rasprava. Dok je većina arheologa zastupala teoriju o namjernom ljudskom transportu, manji broj stručnjaka tvrdio je da su stijene na ravnicu dospjele prirodno — putem kretanja ledenjaka tijekom posljednjeg ledenog doba.

Posebnu pažnju u toj raspravi privukla je jedna stijena: tzv. Newallov kamen. Za razliku od većine drugih plavih monolita, ovaj fragment ima preciznu dokumentaciju o mjestu pronalaska, kontekstu iskapanja i kasnijem uzorkovanju. Upravo zbog toga postao je središnji predmet testiranja ledenjačke hipoteze.

Povijest jednog ulomka

Newallov kamen iskopan je 1924. godine tijekom istraživanja koje je vodio poručnik-pukovnik William Hawley. Stijenu je sa sobom ponio britanski geolog R.S. Newall, koji je prikupio ukupno 18 uzoraka. Tijekom 1970-ih i 1980-ih fragment je analiziran u nekoliko navrata, a uzorci su završili u arhivima Britanske geološke službe i Nacionalnog muzeja Walesa.

Međutim, tek najnovije istraživanje, objavljeno u znanstvenom časopisu Journal of Archaeological Science: Reports, donosi konačnu analizu sastava kamena. Tim stručnjaka s britanskog sveučilišta Aberystwyth proveo je detaljne petrografske, mineralne i geokemijske analize kako bi utvrdio porijeklo i način transporta.

Sastav ne laže

Rezultati su jasni. Kamen u potpunosti odgovara geološkoj formaciji poznatoj kao Rhyolite Group C s lokaliteta Craig Rhos-y-Felin. Riječ je o istom vulkanskom sastavu koji čini većinu plavih monolita na Stonehengeu.

Oblik kamena dodatno podupire tezu o ljudskom transportu: ima aerodinamičan, projektilni profil sličan vrhovima uspravnih stupova na nalazištu Craig Rhos-y-Felin u Walesu, kao i zakopanom monolitu poznatom kao Stijena 32d. Na površini nema tragova ledenjačkog struganja, a abrazija je rezultat vremenskih utjecaja i zakopavanja nakon lomljenja, ne djelovanja leda. Ključno: nijedan trag glacijalnih ogrebotina nije pronađen.

Led nije prošao ovuda

Osim samog sastava kamena, istraživači su analizirali i geološki kontekst šireg područja Stonehengea. Na Salisburyjskoj ravnici nisu pronađeni nikakvi tragovi ledenjačke aktivnosti, nema ledenjačkih nanosa, nema glacijalnih blokova ni tzv. erratika, stijena koje su ledenjaci prenijeli iz drugih geoloških područja.

Unutar radijusa od četiri kilometra od samog lokaliteta nije dokumentiran niti jedan jedini dokaz o kretanju leda. Suprotno tome, brojni kameni fragmenti u blizini pokazuju tragove namjernog oblikovanja, oštri rubovi i prijelomi karakteristični za ljudsku obradu, a ne za subglacijalnu eroziju.

Autori studije zaključuju da Newallov kamen potječe s Craig Rhos-y-Felina i da je nekoć bio dio većeg monolita, vjerojatno upravo Stijene 32d. Sve dostupne mineralne, geokemijske i terenske analize podupiru jednu hipotezu: kamen je do Stonehengea prenesen ljudskom rukom, a ne silama prirode.

Time ova mala stijena, zaboravljena desetljećima, arhivirana, analizirana i na kraju ponovno otkrivena, postaje ključni dokaz u korist teorije o sofisticiranim prapovijesnim transportnim podvizima. Ujedno i snažan podsjetnik koliko arheološke istine mogu čekati u tišini, skrivene među kutijama i katalogima.

Ivan je novinar, bloger i autor s više od 15 godina iskustva u digitalnim medijima. Piše o širokom spektru tema, uključujući svemir, astronomiju, znanost, povijest i arheologiju. Objavljuje kao gostujući autor u Večernjem listu, a kao stručni sugovornik gostovao je u emisijama na kanalima Science Discovery i History Channel. Osnivač je portala Kozmos.hr, prvog hrvatskog online magazina posvećenog popularizaciji znanosti i svemira.