Što Zlatna ploča Voyagera govori o nama – ako je ikada netko pronađe

Negdje izvan granica Sunčeva sustava, metalna ploča tiho putuje kroz hladan, međuzvjezdani prostor. Pričvršćena je za svemirsku letjelicu izgrađenu 1970-ih, pokretanu raspadom radioaktivnih izotopa, koja se svakim satom sve više udaljava od Zemlje. Zlatna ploča Voyagera nalazi se na njezinu vanjskom okviru. Ne emitira signal, ne šalje pozdrav i nije stvorena da privuče pažnju. No ipak nosi poruku. Ako je ikada pronađe neka druga inteligencija, ono što će pronaći rezultat je odluka male skupine znanstvenika donesena prije gotovo pedeset godina.

Poruka dodana na rubu misije

Obje svemirske letjelice Voyager bile su osmišljene za prolazak pokraj vanjskih planeta i nastavak putovanja izvan Sunčeva sustava. Nisu bile predviđene za povratak. Godine 1976., dok su još bile u fazi izgradnje, astronom Carl Sagan predložio je da se na njih postavi poruka. Nije trebala ništa slati – samo bi putovala zajedno s letjelicom.

NASA je prihvatila prijedlog i povjerila Saganu vođenje projekta. Okupio je mali tim suradnika: Franka Drakea, Ann Druyan, Lindu Salzman i Timothyja Ferrisa. Imali su manje od šest mjeseci da pripreme audio-vizualni prikaz Zemlje. Rezultat je bila ploča u formatu gramofonske ploče, s urezanim slikama, zvukovima, glazbom i govorima na više jezika.

Zlatna ploča izrađena je od bakra presvučenog zlatom i pohranjena ispod aluminijskog pokrova, pričvršćenog na vanjski dio letjelice. Na pokrovu su ugravirane upute za reprodukciju, temeljene na univerzalnim fizikalnim konstantama – poput hiperfinih prijelaza atoma vodika i dijagrama 14 pulsara s njihovim frekvencijama i udaljenostima. Sadržaj je osmišljen tako da ga, u teoriji, može razumjeti svatko tko prepoznaje osnovne obrasce u fizici i matematici.

Poruka nije bila zamišljena da impresionira, već da se može protumačiti – ako je ikada netko pronađe.

Što Zlatna ploča Voyagera sadrži

Audio zapis na ploči sadrži 90 minuta glazbe iz različitih dijelova svijeta. Uključena su djela Bacha i Beethovena, tradicionalne pjesme iz Perua i Azerbajdžana, japanska glazba na shakuhachi flauti te rock and roll izvedba Chucka Berryja. Uz to su snimljeni govorni pozdravi na 55 jezika – od akadskog do kineskog dijalekta Wu.

Na ploči se nalazi i 116 slika kodiranih u analognom formatu. Među njima su dijagrami DNK i ljudske anatomije, fotografije ljudi koji jedu, rade i rađaju, prizori arhitekture, poljoprivrede i alata, kao i vizualni prikazi znanstvenih znanja poput matematičkih izraza i kemijskih struktura. Jedna od slika prikazuje gudački kvartet za vrijeme izvedbe.

Zvukovi Zemlje reproducirani su kao neprekinuti slijed: vjetar, valovi, grmljavina, ptičji pjev, koraci, otkucaji srca, smijeh i poljubac. Tu su i kratki audio isječci pozdrava iz svih uključenih jezika.

U sadržaj ploče uvrštena je i pisana poruka tadašnjeg američkog predsjednika Jimmyja Cartera: „Ovo je poklon s malog, udaljenog svijeta – znak naših zvukova, naše znanosti, naših slika, naše glazbe, naših misli i osjećaja.“ Dodana je i poruka tadašnjeg glavnog tajnika Ujedinjenih naroda Kurta Waldheima.

Svi su podaci kodirani analogno. Upute za čitanje zapisane su simbolima temeljenima na fizikalnim konstantama, a ne na jeziku. Informacije se mogu očitati izradom stilusa i praćenjem dijagrama urezanih na aluminijskom pokrovu ploče.

“Ovo je poklon s malog, udaljenog svijeta – znak naših zvukova, naše znanosti, naših slika, naše glazbe, naših misli i osjećaja. Pokušavamo preživjeti svoje vrijeme kako bismo mogli živjeti u vašem.”
— predsjednik Jimmy Carter

Što je izostavljeno

Proces odabira sadržaja oblikovali su kratki rokovi, ograničena tehnologija i osobna prosudba malog tima. Nisu uključene slike ratova, oružja, religijskih obreda ni političkih ideologija. Naglasak je bio na znanosti, prirodi i kulturnoj raznolikosti.

Ploča nije zamišljena kao kronološki prikaz povijesti čovječanstva. Predstavlja selektivan presjek života na Zemlji tijekom 1970-ih. Izostavljanje sukoba bilo je namjerno. Tim se usmjerio na prikaze koji odražavaju mir i suradnju, iako to ne opisuje stvarno stanje svijeta.

Jedan od urezanih dijagrama prikazuje položaj Sunca u odnosu na 14 poznatih pulsara, s pripadajućim frekvencijama. Iako Zemlja nije izričito označena, pomoću tih podataka moguće je izračunati njezinu lokaciju. Dijagram hiperfinih prijelaza atoma vodika daje referencu za jedinicu vremena i frekvencije. Poruka je temeljena na fizici, a ne jeziku, pod pretpostavkom da bi napredna inteligencija mogla razumjeti univerzalne obrasce.

Poruka koju možda nitko neće primiti

Letjelice Voyager 1 i Voyager 2 nisu usmjerene prema nijednoj poznatoj zvijezdi. Njihove putanje određene su gravitacijskim manevrima tijekom susreta s planetima. Voyager 1 sada se kreće u smjeru zvijezde Gliese 445, u zviježđu Žirafe. Trebat će mu više od 40.000 godina da joj se približi.

Do tada bi obje letjelice trebale ostati u cjelini očuvane. U vakuumu međuplanetarnog prostora zaštićene su od topline, vlage i korozije. Glavne prijetnje su kozmičko zračenje i mikrometeoroidi, no takvi su događaji rijetki. Zlatna ploča, izrađena od bakra presvučenog zlatom i smještena ispod aluminijskog pokrova, projektirana je da preživi više od milijardu godina.

Ploča ne emitira signal i ne sadrži odašiljač. Šansa da je netko pronađe ovisi o tome hoće li neka inteligencija detektirati letjelicu, dohvatiti je, proučiti i uspješno protumačiti sadržaj. Za reprodukciju bio bi dovoljan mehanički uređaj i osnovno razumijevanje fizikalnih konstanti.

Putuje bez odredišta, bez najave.

Zemlja 1970-ih, urezana u metal

Zlatna ploča Voyagera dokument je određenog trenutka kraja 1970-ih. Glazbeni izbor sastavila je mala skupina znanstvenika u kratkom roku, koristeći snimke kojima su tada raspolagali. Iako su mnoge slike preuzete iz američkih izvora, sadržaj je pokušao predstaviti širi prikaz ljudskog života.

Svi su podaci kodirani u analognom formatu. Nema digitalnih zapisa, internetskih simbola ni spomena umjetne inteligencije, klimatskih promjena ili satelitske infrastrukture. Ploča predstavlja pogled na Zemlju iz perspektive znanosti i tehnološkog entuzijazma svojstvenog drugoj polovici 20. stoljeća.

Jedan od osobnijih doprinosa je jednokratno snimanje moždanih valova Ann Druyan. Tijekom snimanja razmišljala je o povijesti života, odnosima među ljudima i svojim osjećajima prema Carlu Saganu. Podaci su pretvoreni u zvučni zapis i uključeni u ploču, bez dodatnog tumačenja.

Ploče se i danas nalaze na obje letjelice, koje se nalaze izvan granica Sunčeva sustava. Sadržaj nije ažuriran, a upute za čitanje ostaju jedini kontekst. Sve ostalo određeno je izborima donesenima u jednom trenutku, pod ograničenjima vremena i dostupnih sredstava.

Bismo li danas poslali istu poruku?

Ako bi danas bio pokrenut sličan projekt, uključivao bi više sudionika, više rasprava i više vremena. Sadržaj bi vjerojatno uključivao digitalne formate, internetske reference i suvremene simbole. Pitanja zastupljenosti, jezika i svrhe utjecala bi na svaki aspekt odabira.

Godine 1977. tim je djelovao brzo. Imali su nekoliko mjeseci da donesu odluke i tehnički pripreme materijale. Nije bilo međunarodnog savjetovanja niti nadzora. Sadržaj su sastavili prema onome što je bilo dostupno i izvedivo u danim uvjetima.

Voyager 1 sada je udaljen više od 24 milijarde kilometara od Zemlje. Još uvijek odgovara na naredbe, iako su neki sustavi već ugašeni. Voyager 2 putuje sporije, u drugom smjeru. Obje letjelice nose identične primjerke Zlatne ploče.

Možda ih nitko nikada neće pronaći. No još su uvijek tamo — pričvršćene, u pokretu, i stvorene da traju.