NASA-ina letjelica Juno pružila je dosad neviđene uvide u tajne Ije, najaktivnijeg vulkanskog tijela u Sunčevom sustavu. Tijekom preleta između prosinca 2023. i veljače 2024., Juno je prikupila dragocjene podatke o silama koje pokreću kontinuirane erupcije na ovom Jupiterovom mjesecu. Ova otkrića ne samo da mijenjaju naše razumijevanje Ije, već i pružaju nove spoznaje o drugim nebeskim tijelima u svemiru.
Ija, najbliži od najvećih Jupiterovih mjeseca, dovrši orbitu oko plinovitog diva svakih 42,5 sati. Njena eliptična putanja i gravitacijske interakcije s obližnjim mjesecima stvaraju goleme plimne sile koje rastežu i stišću njezinu površinu. Ovaj neprekidan pritisak generira toplinu unutar Ije, rastaljujući dijelove njezine unutrašnjosti i napajajući preko 400 aktivnih vulkana koji izbacuju lavu na njezinu sumporom prekrivenu površinu.
Ova vulkanska aktivnost, prvi put otkrivena 1979. godine zahvaljujući podacima Voyagera 1 i NASA-inoj znanstvenici Lindi Morabito, potaknula je desetljeća pitanja: Što pokreće ove žestoke erupcije? Može li ispod površine Ije postojati golemi, rastaljeni ocean, ili su izvori lave lokalizirani?
Junovi preleti: Otkriće unutrašnjosti Ije
Kako bi riješili ovu zagonetku, znanstvenici su se oslonili na Junove bliske prelete, koji su omogućili svemirskoj letjelici precizno mjerenje gravitacijskog polja mjeseca. Analizirajući kako se površina Ije mijenja pod utjecajem Jupiterove gravitacije, istraživači su mogli zaključiti što se krije ispod njezine kore.
“Ako bi Ija imala globalni ocean magme ispod svoje površine, njezina reakcija na plimne sile bila bi daleko izraženija,” objasnio je Scott Bolton, glavni istraživač misije Juno iz Southwest Research Institutea. “Podaci iz Juna omogućili su nam da utvrdimo je li ovaj rastaljeni sloj rasprostranjen po cijelom mjesecu ili je ograničen na manje džepove.”
Rezultati su bili jasni: Ija ima znatno čvršću unutrašnju strukturu nego što se ranije pretpostavljalo. Umjesto planetarno rasprostranjenog oceana magme, dokazi upućuju na manje, lokalizirane rezerve rastaljenog materijala koje napajaju vulkane. Ovo otkriće dovodi u pitanje dosadašnje pretpostavke o utjecaju plimnih sila na nebeska tijela.
Razumijevanje unutrašnjosti Ije ima dalekosežne posljedice za proučavanje drugih mjeseca i planeta. Na primjer, ledeni mjeseci poput Europe i Enkelada, koji skrivaju podzemne oceane, možda ne doživljavaju isti plimni učinak kao Ija. Čak bi i udaljeni egzoplaneti i super-Zemlje mogli reagirati drukčije pod gravitacijskim pritiscima nego što se ranije pretpostavljalo.
“Junova otkrića idu dalje od samog shvaćanja Ije,” rekao je Ryan Park, suradnik na misiji i glavni autor studije. “Ovaj uvid u plimne sile pruža temelj za ponovno razmatranje planetarnog formiranja i evolucije, kako unutar našeg Sunčevog sustava tako i izvan njega.”
