Opća teorija relativnosti, poznatija kao opća relativnost, predstavlja značajnu sastavnicu suvremene fizike. Opća teorija relativnosti objašnjava gravitaciju temeljem načina na koji prostor može ‘savit’ ili, preciznije rečeno, povezuje silu gravitacije s promjenjivom geometrijom prostor-vremena. Albert Einstein došao je do svoje ‘opće‘ teorije 1915. godine, desetljeće nakon što je razvio ‘posebnu’ teoriju relativnosti koja je primjenjivala univerzalnu brzinu svjetlosti na pretpostavku da zakoni fizike ostaju isti unutar bilo kojeg referentnog okvira.
Kada je Einstein pokušao primijeniti ubrzavajuću masu na svoju posebnu teoriju, shvatio je da objekti s masom moraju na neki način utjecati na okolne dimenzije (prostor-vrijeme) na takav način da se čini kao da objekt može privlačiti drugu masu. Kao da materija pritišće tkaninu prostor-vremena na kojem se nalazi, stvarajući ‘krivulju‘ koja uzrokuje da druge obližnje materije klize prema njoj. Matematičke jednadžbe Einsteinove opće teorije relativnosti, koje su višestruko testirane, trenutno su najprecizniji način za predviđanje gravitacijskih interakcija, zamjenjujući one koje je razvio Isaac Newton nekoliko stoljeća ranije.
Iako su korisne, do sada nemamo ekvivalent u kvantnim teorijama polja zbog značajnih nespojivosti. Na primjer, kvantna mehanika ima načine uzimanja pojmova poput beskonačnosti u obzir, ali ako pokušamo učiniti isto s općom relativnošću, matematika dovodi do predviđanja koja nisu logična. Razvoj kvantno-fizičke ‘verzije’ opće relativnosti ostaje daljnji cilj suvremene fizike.
Pridružite se raspravi u našoj Telegram grupi. KOZMOS Telegram –t.me/kozmoshr
