Sputnjik 1 – prvi umjetni satelit u svemiru – lansiran prije 65 godina

Ovaj tjedan obilježavamo 65. godišnjicu slanja prvog umjetnog satelita u svemir i početka “Svemirskog doba”.

Već krajem 2. svjetskog rata bilo je jasno da će između Sovjetskog Saveza i Zapada postojati određena politička tenzija, a tehnološki razvoj Sovjeta i Amerikanaca itekako je bio dio te jednadžbe. Pošteđena međusobnog nadmetanja dvaju nacija naravno nije bila niti domena svemira—dapače, tijekom 1960-ih let u svemir postati će direktan iskaz vojne i tehnološke moći i SSSR-a i SAD-a, a pobjeda u „svemirskoj utrci“ imati će neizmjerne političke konotacije. Na posljetku su „utrku“ dobili Amerikanci ljudskim slijetanjem na Mjesec u srpnju 1969., no Sovjeti su ipak bili prvi koji su učinili mnoge druge stvari, kao što je i slanje prvog umjetnog satelita, Sputnjika 1, u orbitu oko Zemlje.

Radijski signal

Sputnjik 1 (Спутник-1) lansiran je iz današnjeg kozmodroma Bajkonur u Kazahstanu 4. listopada 1957. u 22.28 po lokalnom vremenu, odnosno 20.28 po srednjoeuropskom vremenu. Radi se o relativno maloj letjelici oblika kugle promjera 58 centimetara na koje su spojene 4 šipkaste antene (dvije od 2,4 metra i dvije od 2,9 metara). Lansiran je u iznimno eliptičnu orbitu koja je u najbližoj točki dosezala 250 km udaljenosti od površine Zemlje, a u najudaljenijoj se rastegnula do 945 km. Kretao se najvećom brzinom od 29 tisuća kilometara na sat, te mu je trebalo nešto više od 96 minuta da napravi punu orbitu. Cijelo je vrijeme odašiljao rudimentarni radio-signal („bip-bip-bip“) na frekvencijama od 20 005 i 40 002 MHz, što je značilo da su ga kada je bio u dometu mogli slušati radioamateri. Proveo je u orbiti nekoliko mjeseci, sve dok 4. siječnja 1958. g. nije ulaskom u Zemljinu atmosferu izgorio nakon prijeđenih ukupno 60 milijuna kilometara.

Glavni proizvođač satelita bio je OKB-1, biro za specijalni dizajn, na čelu kojeg se tada nalazio Sergej Koroljov, „Glavni konstruktor“ sovjetskog svemirskog programa. Koroljov, najveći raketni stručnjak s te strane željezne zavjese i direktan suparnik bivšeg nacista Wernhera von Brauna koji je sada radio za Amerikance, ujedno je bio i taj koji je još 1954. bio predložio sovjetskoj vladi plan za razvoj satelita. Bilo je sve izglednije da je slanje satelita neizbježan korak u razvoju raketne tehnologije i kasnijeg potencijalnog slanja čovjeka u svemir.

Sam satelit lansiran je u svemir povrh modificirane verzije rakete R-7 Semyorka (Р-7 Семёрка), čiji je dizajner također bio Koroljov, nadovezujući se na dizajn balističke rakete V-2 koju su Nijemci razvili za vrijeme 2. svjetskog rata. (Ista raketa poslužila je von Braunu i kolegama kao početna točka za razvoj američke raketne tehnologije.)

Američka paranoja

Kao što je navedeno, lansiranje Sputnjika-1, koliko god bio impresivan tehnološki i znanstveni pothvat, bio je ujedno i politički događaj. Osim što je bio glavna vijest na svim svjetskim naslovnicama, polijetanje, te još bitnije, konstantno kruženje satelita oko Zemlje najteže je vjerojatno palo američkoj naciji. Osim što je Sputnjik nagovještavao inferiornost američke tehnologije, razvila se i određena latentna paranoja oko činjenice da se satelit u pojedinim trenucima nalazio direktno iznad američkog teritorija, što je značilo da Sovjetski savez i njihove nuklearne bombe više nisu na drugom kraju svijeta, nego odmah ovdje, tu, iznad nas. Ako su Sovjeti spremni poslati običnu kuglu u svemir, zašto ne bi poslali i nekakvo oružje? Kasnije, u veljači 1958. i Amerikanci će u svemir poslati svoj Explorer 1, no onda će već biti prekasno—do tada će već Sovjeti u svemir poslati i prvo živo biće s planeta Zemlje.

 

---

Pridružite se raspravi u našoj Telegram grupi. KOZMOS Telegram

–t.me/kozmoshr

---

Izvori:

Logsdon, John M. „R-7“. Britannica, 2015. https://www.britannica.com/technology/R-7 (7.10.2022.).

„Sputnik“. Britannica, 2022. https://www.britannica.com/technology/Sputnik (7.10.2022.).

„Sputnik“. Hrvatska enciklopedija, 2021. https://www.enciklopedija.hr/natuknica.aspx?id=57546 (7.10.2022.).