Nakon gotovo dva desetljeća pregovora i dorada, Sporazum Ujedinjenih naroda o otvorenom moru u subotu, 17. siječnja 2026., stupio je na snagu. U raspravama ga već nazivaju “najvećom pobjedom očuvanja prirode ikad” i “prekretnicom za čovječanstvo”, a njegova je bit jednostavna: prvi put uspostavlja pravno obvezujući okvir za zaštitu života i ekosustava na otvorenom moru, na golemim područjima oceana izvan jurisdikcije bilo koje države.
Ujedinjeni narodi ovim dokumentom prvi put uvode sporazum koji je izričito usmjeren na zaštitu morske bioraznolikosti u međunarodnim vodama. Sporazum je poznat i kao Sporazum o bioraznolikosti izvan nacionalne jurisdikcije (BBNJ). Otvoreno more obuhvaća približno 50 posto Zemljine površine, i upravo je to jedan od razloga zašto se godinama naziva “divljim zapadom”: područje je golemo i udaljeno, a do sada je u velikoj mjeri bilo izvan svakog sveobuhvatnog pravnog okvira koji bi ga štitio i kojim bi se moglo upravljati u cjelini. Sporazum želi promijeniti taj status quo i međunarodnoj zajednici dati pravne alate i strukture za zaštitu ovih voda na globalnoj razini.
Zaštićena područja
Jedna od najvažnijih novosti Sporazuma jest mogućnost proglašavanja morskih zaštićenih područja u međunarodnim vodama, što ranije nije postojalo kao provediv, pravno obvezujući mehanizam na otvorenom moru. “Otvoreno more dio je svijeta koji istodobno pripada svima i nikome. Do sada nije postojao nikakav način da se na otvorenom moru uspostave morska zaštićena područja. Sada prvi put imamo taj alat i to je doista važna stvar”, rekla je za IFLScience Sarah Bedolfe, morska znanstvenica u organizaciji Oceana.
Sporazum se bavi i onime što se opisuje kao “DNK zlatna groznica” dubina. Uvodi novi nacrt za dijeljenje nagrada i koristi od morskih genetskih resursa: riječ je o egzotičnim spojevima koji se nalaze na otvorenom moru i koje je moguće iskoristiti za razvoj novih lijekova i biomedicinske proboje. Cilj je da koristi i profiti budu dijeljeni pravedno, osobito među državama u razvoju, a ne da ih preuzme mali broj najbogatijih i tehnološki najspremnijih aktera. “Pravi fokus ovoga je medicinska tehnologija koja bi mogla proizaći iz genetskih otkrića s otvorenog mora. Bilo bi vrlo nepravedno kada bi države koje imaju sredstva ulazile u ta područja koja pripadaju ‘svima i nikome’ i mogle financijski ili na drugi način profitirati”, objasnila je Bedolfe. “Sporazum jamči da će svi moći imati koristi od takvih otkrića”, dodala je.
“Prvo provjeri pa djeluj”
Sporazum uvodi i pravilo “prvo provjeri pa djeluj” za eksploataciju otvorenog mora. Države članice morat će provoditi provjere stanja okoliša prije pokretanja velikih projekata u međunarodnim vodama. Logika je da se, traženjem rizika unaprijed, može bolje predvidjeti, smanjiti i spriječiti utjecaj ljudskih aktivnosti na osjetljive dubokomorske ekosustave.
Ulog se u tekstu sporazuma i pratećim objašnjenjima postavlja vrlo široko. Međunarodne vode čine oko 95 posto staništa koje na Zemlji zauzima život. Te vode nisu samo “plava praznina” nego i najveći rezervoari morske raznolikosti. One su i ključne migracijske “autoceste” te hranilišta za vrste koje prelaze oceane i kontinente, poput plavih kitova, grbavih kitova, kornjača, morskih ptica i mnogih drugih. U tom smislu, zaštita otvorenog mora prikazuje se kao zaštita “krvožilnog sustava” biosfere, uz napomenu da je taj sustav hitno trebao snažniju zaštitu. Prema podacima Međunarodne unije za očuvanje prirode (IUCN), gotovo 10 posto morskih vrsta nalazi se pod rizikom izumiranja, ponajprije zbog neodrživog ribolova, onečišćenja, bolesti i klimatskih promjena.
Sporazum predviđa i institucionalnu arhitekturu koja bi trebala omogućiti da pravila ne ostanu mrtvo slovo na papiru. U središtu je Konferencija stranaka, zamišljena kao novo upravljačko tijelo za otvoreno more. Konferencija bi se prvi put trebala sastati ove godine kako bi razradila teme poput pravila postupanja i financijskih aranžmana. Nakon tog prvog sastanka, Konferencija bi se trebala sastajati periodično, s ciljem da države članice drži odgovornima za njihov utjecaj na morsku bioraznolikost. Potporu Konferenciji daje Znanstveno-tehničko tijelo, tim istraživača zadužen za znanstvene i tehničke smjernice potrebne za odluke koje nose velike posljedice.
Dosad je najmanje 82 država ratificiralo sporazum, dok ga je 145 država potpisalo, čime su označile obvezu da će ići prema ratifikaciji. Istodobno, dio velikih igrača još nije ušao u sustav: Rusija, Saudijska Arabija i Iran zasad nisu ni potpisali, što ostavlja ozbiljne praznine u zamišljenoj zaštitnoj mreži.
I među državama koje sudjeluju prisutan je oprez, jer provedba ostaje najveći praktični test. Postojanost nezakonitog, neprijavljenog i nereguliranog ribolova već godinama pokazuje koliko je teško nadzirati golema prostranstva otvorenog mora. Satelitska tehnologija omogućuje bolji nadzor nego ranije, ali prostor je toliko velik da se ne može uhvatiti svaki prekršitelj. Dodatno je otvoreno pitanje kako postupati s “odmetnicima”, pogotovo zato što sporazum mora funkcionirati uz postojeća ribolovna tijela, a ne umjesto njih. Zbog toga se već sada postavlja pitanje ima li novi okvir dovoljno snažne mehanizme provedbe da zaustavi loše aktere ili će se svesti na još jedan sloj administracije.
Ivan je novinar i autor koji piše o znanosti, svemiru i povijesti. Gostuje kao stručni sugovornik na Science Discovery i History Channelu te piše za Večernji list. Osnivač je Kozmos.hr, prvog hrvatskog portala posvećenog popularizaciji znanosti.
