Solarna sonda Parker na putu prema Suncu susrela se s neočekivanom količinom prašine, što je znanstvenicima pomoglo u razumijevanju Sunčeva sustava.
Sonda na putu prema Suncu
Potaknuta nedavnim zamahom pokraj Venere, NASA-ina solarna sonda Parker zdrava je i radi normalno dok se kreće prema svom sljedećem najbližem približavanju Suncu 21. studenog.
Svemirska letjelica poslana da istraži Sunce otkrila zanimljivost o Veneri
Solarna sonda Parker oborit će vlastite rekorde udaljenosti i brzine na tom pristupu – desetom od 24 planirana, progresivno bliža putovanja oko Sunca – kada dođe na oko 8.5 milijuna kilometara od Sunčeve površine. Istovremeno će dostići najveću brzinu od 163 kilometra u sekundi. Znanstveni instrumenti sonde već su spremni za mjerenje svojstava sunčevog vjetra u blizini njegovog izvora, ali svemirska letjelica također donosi druga kritična, ako ne i neočekivana otkrića.
Neočekivana otkrića
„U blizini Sunca opažamo veće količine prašine od očekivane“, rekao je Nour Raouafi, znanstvenik projekta Parker Solar Probe u Laboratoriju za primijenjenu fiziku Johns Hopkins (APL) u Laurelu, Maryland. „Ono što je uzbudljivo u vezi s ovim je da uvelike poboljšava naše razumijevanje najdubljih područja naše heliosfere, dajući nam uvid u okruženje koje je do sada bilo potpuni misterij.“
Parker solarna sonda nema detektor prašine. Međutim, dok zrna prašine pogađaju letjelicu duž njezine putanje, udari velike brzine stvaraju oblake plazme. Ovi oblaci proizvode jedinstvene električne naboje koje hvata nekoliko senzora na instrumentu FIELDS sonde, koji je dizajniran za mjerenje električnih i magnetskih polja u blizini Sunca. Znanstvenici misije upotrijebili su te podatke za izradu sveobuhvatnih slika strukture i ponašanja velikog oblaka prašine koji se kovitla kroz najdublji Sunčev sustav.
Kamera za vidljivu sliku, WISPR, također hvata dijelove materijala koji su izbačeni iz struktura letjelice nakon udara s tim zrncima prašine. Ona, također, prikazuje strukture prašine daleko od letjelice, kao što je prsten prašine koji dijeli Venerinu orbitu. Iako učenje o svemirskoj prašini nije glavni znanstveni cilj misije, WISPR i FIELDS planirali su posebno istraživanje prašine blizu Sunca – tj. u regiji Sunčevog sustava u kojoj nijedna misija nikada nije djelovala.
Pripreme za putovanje
Tim znanstvenika oko projekta Parker Solar Probe pripremio se za nesigurno putovanje svemirske letjelice kroz ovo potencijalno opasno okruženje – već u početnoj fazi koncepta misije – barem onako kako je to naša znanstvena zajednica razumjela prije lansiranja sonde 2018.
„Dizajnirali smo materijale i komponente koji prežive udare prašine hiperbrzine i učinke čak i manjih čestica stvorenih u tim udarima. Modelirali smo sastav i učinke okruženja prašine, testirali kako materijali reagiraju na čestice prašine i instalirali ugrađene sustave otporne na greške koji čuvaju sondu Parker sigurnom u ovoj neistraženoj regiji,“ rekao je Jim Kinnison, inženjer sustava misije Parker Solar Probe u APL-u.
Zaštita od Sunca
Tim je primijetio da povremeno kamere za praćenje zvijezda – koje se koriste kao dio sustava navođenja i upravljanja – uočavaju reflektiranu svjetlost od prašine i čestica koje se razbijaju i koje na trenutak mogu poremetiti njihovu sposobnost da vide zvijezde. Kinnison je, međutim, primijetio da to ne ugrožava sigurnost svemirskih letjelica ili operacija instrumenata. Softver za navođenje i upravljanje koristi podatke iz zvjezdanih tragača u tandemu s inercijskom mjernom jedinicom i senzorima solarnih ekstremiteta kako bi sustav toplinske zaštite – toplinski štit – bio usmjeren prema Suncu.
„Budući da je sustav izgrađen da bude robustan i vrlo autonoman, gubitak podataka iz bilo kojeg izvora ne utječe na sposobnost kontrole položaja svemirske letjelice, a u najgorem slučaju može raditi neograničeno samo sa solarnim senzorima koji pazite na neočekivano sunčevo osvjetljenje na letjelici zbog pogrešaka u stavu. S PSP-om koji je sada u svojoj desetoj orbiti oko Sunca, svemirska letjelica dokazuje da može podnijeti ovo neočekivano okruženje prašine.“
I to je dobra vijest, dodao je Kinnison, jer je solarna sonda Parker predviđena da se približi – i brzo okruži – Suncu. Uz pomoć još dva preleta Venere, u kolovozu 2023. i studenom 2024., sonda Parker će na kraju doći na 6.2 milijuna kilometara od sunčeve površine u prosincu 2024., pri brzinama od 700 000 kilometara na sat.
Fizičari sve bliži razumijevanju Sunčevog električnog polja
Pridružite se raspravi u našoj Telegram grupi. KOZMOS Telegram
Izvori:
