Duboko skriveno u najtamnijim dijelovima svemira, znanstvenici su pronašli tragove galaksija koje bi mogle promijeniti naše razumijevanje kako se svemir razvijao. Otkriće dolazi iz najdetaljnije infracrvene snimke svemira dosad, a implicira postojanje populacije galaksija koje su dosad bile potpuno nevidljive teleskopima. Ako se njihova prisutnost potvrdi, trenutni modeli evolucije galaksija mogli bi se pokazati nedostatnima.
Tijekom ESA-ine misije Herschel, koja je trajala od 2009. do 2013. godine, instrument SPIRE bilježio je najdulje infracrvene valne duljine, usmjeravajući se na izuzetno tamno područje neba u blizini sjevernog ekliptičkog pola. Ovo područje, nazvano Herschel-SPIRE Tamno polje, rezultiralo je najdubljim infracrvenim snimanjem svemira do danas — čak pet puta dubljim od svih prethodnih opažanja. Znanstvenici iz britanskog STFC RAL Spacea i Imperial Collegea u Londonu analizirali su 141 snimku tog dijela neba i spojili ih u jednu impresivnu kompozitnu fotografiju.
Nova populacija galaksija mijenja sliku svemira
Kako su astronomi slojili snimke, iz maglovitih rubova fotografije počela se nazirati prašnjava regija bogata galaksijama koje stvaraju nove zvijezde. Praćenjem promjena u sjaju i broju tih objekata, tim je uspio analizirati doprinos galaksija ukupnoj energiji svemira – i pronašao nešto neočekivano.
“Uspjeli smo detektirati moguće postojanje potpuno nove, neotkrivene populacije galaksija koje su toliko slabe da ih konvencionalne metode jednostavno ne mogu prepoznati,” rekao je Thomas Varnish s MIT-a, autor drugog znanstvenog rada koji prati istraživanje. “Ako se ovo potvrdi, morat ćemo iznova promisliti sve što znamo o broju i razvoju galaksija.”
Zbog iznimne dubine snimki i velikog broja objekata, analiza je predstavljala velik izazov — galaksije su se međusobno preklapale, stvarajući efekt zamagljenja. Kako bi zaobišli taj problem, znanstvenici su primijenili napredne statističke metode koje su im omogućile da “zavire” kroz šum u podacima i procijene stvarnu raspodjelu tih skrivenih galaksija.
Polovica priče
“Kad gledamo svemir običnim teleskopima, vidimo tek polovicu priče. Drugu polovicu zaklanja prašina,” objašnjava dr. Chris Pearson iz STFC RAL Spacea. “Oko 50% energije svemira dolazi od svjetlosti zvijezda koja je upijena prašinom i ponovno emitirana kao hladnija, infracrvena radijacija. Da bismo razumjeli razvoj svemira, moramo promatrati u oba spektra – vidljivom i infracrvenom.”
Za konačnu potvrdu otkrića, znanstvenici planiraju koristiti dodatne teleskopske podatke iz različitih spektralnih područja. No, kako ističe dr. David Clements s Imperial Collegea, Herschelov arhiv ostaje neprocjenjiv izvor podataka, i deset godina nakon što je satelit prestao s radom.
“Nažalost, nemamo mogućnost prikupiti nove podatke na ovim valnim duljinama – zato nam treba nova svemirska misija poput PRIMA-e,” dodaje Clements. Riječ je o novom teleskopu koji bi NASA mogla odabrati za svoj prestižni Explorerov program, a koji bi popunio znanstvenu prazninu između svemirskog teleskopa James Webb i radioopservatorija. Znanstvene radove možete pregledati ovjde.
🔵 Pridružite se razgovoru!
Imate nešto za podijeliti ili raspraviti? Povežite se s nama na Facebooku i pridružite se zajednici znatiželjnih istraživača u našem Telegram kanalu. Za najnovija otkrića i uvide, pratite nas i na Google Vijestima.
