Zamislite da promatrate tropske ribe i odjednom … naiđete na svemirski otpad.
Svemirski letovi su neuredan posao. Tisuće tona goriva ispuštaju zagađivače u atmosferu, što utječe na ozonski sloj, pa čak i stvara rupe u ionosferi. Uz sve to, moguće je i povećanje temperature stratosfere zbog učestalih lansiranja raketa, čineći ovu industriju sve problematičnijom.
No, utjecaj svemirskih letova nije samo ekološki. Ranije ove godine, zabilježen je dramatičan trenutak kada su ostaci rakete Long March 2C padali na kinesko selo, a svemirski otpad s Međunarodne svemirske postaje (MSP) srušio se na stambenu kuću u Floridi. Čak ni najudaljeniji dijelovi svijeta nisu sigurni od ove sve veće prijetnje svemirskog otpada.
Prošlog mjeseca, dok je ronio uz obalu Cayos Cochinosa, otoka uz sjevernu obalu Hondurasa, Mike Irmen, inače zrakoplovni inženjer, uočio je nešto mnogo zanimljivije od šarenih riba. Prije nego što je skočio u bistro plavo more, primijetio je veliki komad metala, dimenzija otprilike 6 x 3.6 metara, kako leži u pijesku. Kada se približio, prepoznao je da je to nešto povezano sa zrakoplovstvom. Na metalu je stajao natpis “Ariane”, a Irmen je potvrdio da je ovaj komad pripadao raketi Ariane 5.
“Gornji dio rakete prekriva teret tijekom lansiranja,” rekao je Irmen za Newsweek, “a zatim se odvaja od rakete nakon izlaska iz Zemljine atmosfere. Izgledalo je kao da je komad dugo bio u moru jer su dijelovi metala već bili korodirani slanom vodom.”
Ariane 5, proizvedena od strane ArianeGroup-a, francuske tvrtke za svemirski inženjering, bila je glavni nosač Europske svemirske agencije tijekom proteklih 20 godina, s više od 100 uspješnih lansiranja. S nedavnom demonstracijom nasljednika, Ariane 6, ova raketa i dalje ostaje jedan od najuspješnijih svemirskih nosača u povijesti.
Iako je prilično upečatljiv prizor vidjeti veliki komad rakete pored udobne kolibe na plaži, to nije najčudnije mjesto na kojem često završava svemirski otpad. Point Nemo, smješten usred Tihog oceana, poznat je kao ‘najusamljenije mjesto na Zemlji’, jer se nalazi 2.688 kilometara udaljen od bilo kojeg kopna. Od 1970-ih, svemirske agencije odbacile su više od 300 umirovljenih svemirskih letjelica na ovo udaljeno mjesto. NASA čak planira srušiti Međunarodnu svemirsku postaju u ovoj točki 2031. godine.
Srećom, abnormalno intenzivne UV zrake i slab protok hranjivih tvari na ovom dijelu oceana znače da Point Nemo ima relativno malo biomase u usporedbi s drugim dijelovima Tihog oceana. No, ovakva neugodna sudbina ISS-a i drugih svemirskih letjelica pokazuje da čak i u najudaljenijim dijelovima svijeta, otpad iz svemirskih misija može se naći.
Pozdrav svima! Hvala što čitate Kozmos.hr! Ja sam Ivan i dugi niz godina pišem o svermiu, astronomiji, znanosti, povijesti i arheologiji, a imao sam priliku sudjelovati i u dokumentarcima Science Discovery-ja te History Channel-a.
