Stopa kojom se svemir širi, poznata kao Hubbleova konstanta, već godinama izaziva polemike među astronomima. Znanstvenici diljem svijeta neumorno rade na usavršavanju ove vrijednosti, često koristeći podatke s različitih zemaljskih i svemirskih opservatorija. Sada je Svemirski teleskop James Webb dodao novi dio ovoj složenoj slagalici.
Ranije ove godine, podaci iz Svemirskog teleskopa Webb pomogli su potvrditi prethodna mjerenja Svemirskog teleskopa Hubble, posebice korištenjem cefeida i supernova tipa Ia kao markera udaljenosti. Ovi markeri su ključni za mjerenje širenja svemira, no nova metoda nudi još veću preciznost—zahvaljujući fenomenu zvanom gravitacijsko lećenje.
Gravitacijsko leće Supernove SN H0pe
Tim koji vodi Brenda Frye sa Sveučilišta u Arizoni pomiče granice kako mjerimo širenje svemira. Nakon što su Webbove opservacije otkrile tri svjetlosne točke u udaljenom skupu galaksija, istraživači su brzo shvatili da su naišli na nešto izvanredno. Fenomen koji su promatrali bila je supernova, sada nazvana SN H0pe. No, ono što ovu supernovu čini posebnom nije samo njena rijetkost—već i način na koji je njenu svjetlost savila gravitacijska sila skupa galaksija između Zemlje i supernove.
Gravitacijske leće, kako se naziva ovaj efekt savijanja, stvara višestruke slike iste supernove, slično kao što takozvano ‘trifold ogledalo’ proizvodi tri odraza osobe. Ovim otkrićem tim je shvatio da mogu koristiti ovaj efekt kako bi izmjerili Hubbleovu konstantu na nov način.
Zašto je ovo toliko važno?
Tri različite slike SN H0pe snimljene su u tri različita vremena, jer je svjetlost iz supernove slijedila različite putove oko skupa galaksija. Budući da ti putovi variraju u duljini, a svjetlost uvijek putuje istom brzinom, svaka slika predstavlja različitu fazu eksplozije supernove.
Ova “vremenska razlika” pruža vrijedne podatke o udaljenosti supernove i svojstvima skupa galaksija, što zauzvrat dovodi do procjene Hubbleove konstante. Tim je, nakon analize lećnog efekta i potvrde tipa Ia supernove, izvijestio o vrijednosti Hubbleove konstante od 75,4 kilometra u sekundi po megaparseku, s marginom pogreške. Iako se ovaj rezultat podudara s drugim mjerenjima u lokalnom svemiru, postoji određeno neslaganje s podacima prikupljenim iz ranog svemira.
Webb, SN H0pe, i što sad?
Otkriće SN H0pe je revolucionarno ne samo za Svemirski teleskop James Webb, već i za naše šire razumijevanje svemira. Ovo je tek drugi put da je Hubbleova konstanta izmjerena pomoću gravitacijske leće supernova, i prvi put korištenjem takozvane standardne svijeće (standardna svijeća je astronomski objekt s poznatim svojstvima koji se koristi za precizno određivanje udaljenosti u svemiru.). Kako Webb nastavlja promatrati, istraživači su optimistični da će budući podaci pomoći razriješiti nesuglasice između mjerenja u lokalnom i ranom svemiru.
Webbova sljedeća promatranja očekuju se da dodatno preciziraju ove procjene, pružajući još točnija ograničenja na Hubbleovu konstantu i, prema tome, prirodu širenja svemira. Za sada astronomi poput Frye i njenog tima s nadom gledaju na SN H0pe koja će nastaviti osvjetljavati put prema boljem razumijevanju našeg kozmosa.
Pozdrav svima! Hvala što čitate Kozmos.hr! Ja sam Ivan i dugi niz godina pišem o svermiu, astronomiji, znanosti, povijesti i arheologiji, a imao sam priliku sudjelovati i u dokumentarcima Science Discovery-ja te History Channel-a.
