NASA 17. siječnja premješta Space Launch System (SLS) iz montažne zgrade Vehicle Assembly Building (VAB) na lansirnu rampu 39-B u Svemirskom centru Kennedy na Floridi. Taj logistički zahvat otvara završnu dionicu priprema uoči misije Artemis II, prvog leta s posadom u programu Artemis, koji bi u nadolazećim tjednima trebao vratiti astronaute u duboki svemir. Na letu su NASA-ini astronauti Reid Wiseman, Victor Glover i Christina Koch te kanadski astronaut Jeremy Hansen.
Raketa će prijeći 6,4 kilometra od montažne zgrade do rampe 39-B na NASA-inim gusjeničnim transporterima Crawler-Transporters (CT). Riječ je o najtežim samopokretnim vozilima na svijetu: masa im je oko 2,7 milijuna kilograma, a mogu nositi ukupno opterećenje do 8,2 milijuna kilograma. NASA tu nosivost opisuje usporedbama koje zvuče pretjerano, ali su brojčano jasne: i kako to amerikanci vole uspoređivati… “to je približno četiri petine mase Eiffelova tornja, ili masa 13 kipova Krista Otkupitelja, 20 potpuno opterećenih zrakoplova Boeing 777, 60 kipova Kipa slobode (bez postolja) odnosno 80 plavih kitova.”
Iako je SLS, u odnosu na maksimalnu nosivost transportera, približno trećina tog kapaciteta, put do rampe trajat će oko 12 sati. Nakon dolaska slijedi niz provjera kako bi se potvrdilo da su raketa i svemirska letjelica Orion spremne za sljedeću fazu. Ključni korak u tom dijelu priprema bit će tzv. “wet rehearsal”, proba tijekom koje se u raketu utovaraju kriogena goriva.
Uoči lansiranja planirano je više vježbi odbrojavanja kojima se provjerava može li se završnih 10 minuta postupka zadržati, nastaviti i ponoviti, sve do točke 30 sekundi prije lansiranja (T-minus 30). Ako se pritom pojave problemi, SLS i Orion vraćaju se natrag u montažnu zgradu.
“Približavamo se Artemis II, a izlazak na rampu je pred vratima”, poručila je u priopćenju Lori Glaze, vršiteljica dužnosti pomoćnice administratora u NASA-inom direktoratu “Exploration Systems Development Mission Directorate”. “Pred nama su još važni koraci na putu do lansiranja i sigurnost posade ostat će naš najveći prioritet na svakom koraku, dok se približavamo povratku čovječanstva na Mjesec.”
SLS je među najvećim raketama ikad izgrađenima, iako je SpaceXov Starship još veći. Raketa ima najveće potisnike na kruto gorivo koji su ikad izrađeni za let, tehnologiju koja potječe iz doba programa Space Shuttle. U konfiguraciji za Artemis II SLS će biti visok 98,1 metar.
Zašto su prozori lansiranja ograničeni
Da bi let prema Mjesecu bio izvediv, Orion mora krenuti u trenutku kada je u povoljnom položaju u odnosu na Mjesec, uz dodatni uvjet da letjelica nikada ne bude u potpunoj tami dulje od 90 minuta. Artemis II neće slijetati na Mjesec, nego će ga obići.
Kako bi se osigurali optimalni uvjeti, NASA je odabrao tri skupine lansirnih prozora, svaku s više mogućih datuma. U veljači su predviđene prilike za lansiranje 6., 7., 8., 10. i 11. veljače. U ožujku su navedeni 6., 7., 8., 9. i 11. ožujka. U travnju su navedeni 1., 3., 4., 5., i 6. travnja. Konačan datum ovisit će o tome kako prođe “wet rehearsal”, kakvo bude vrijeme i o drugim čimbenicima na Zemlji.
NASA zasad nije potvrdila hoće li biti prijenosa uživo. Sama vožnja do rampe odvija se brzinom od oko 0,5 kilometara na sat i traje približno 12 sati, pa je otvoreno pitanje bi li takav prijenos imao širu publiku.
U misiji Artemis II posada bi trebala proći oko 9.260 kilometara iza Mjeseca, čime bi ljudi prvi put stigli u njegovu blizinu nakon 1972. godine. NASA navodi da bi misija trebala postaviti više rekorda u ljudskim svemirskim letovima, uključujući najudaljenije putovanje žene i najudaljenije putovanje osobe druge boje kože izvan niske Zemljine orbite, kao i let ljudi izvan orbite Mjeseca dalje nego ikad.
Ivan je novinar i autor koji piše o znanosti, svemiru i povijesti. Gostuje kao stručni sugovornik na Science Discovery i History Channelu te piše za Večernji list. Osnivač je Kozmos.hr, prvog hrvatskog portala posvećenog popularizaciji znanosti.
