Svemirski teleskop Hubble ponovno je usmjerio svoje instrumente prema međuzvjezdanom posjetitelju 3I/ATLAS i 30. studenoga 2025. zabilježio ga s udaljenosti od oko 286 milijuna kilometara, otprilike mjesec dana nakon njegova najbližeg prolaska pokraj Sunca, perihela. Na novoj snimci vidi se koma u obliku suze, svjetleći omotač oko jezgre koji se proteže prema Suncu u obliku izraženog proturepa, strukture usmjerene prema zvijezdi, suprotno od uobičajenog kometnog repa koji struji od Sunca.
Promatranje 30. studenoga uslijedilo je nakon ranije snimke svemirskog teleskopa Hubble 3I/ATLAS-a zabilježene 21. srpnja 2025., dok je objekt još prilazio Suncu. Tada je 3I/ATLAS bio na većoj udaljenosti i od Sunca i od Zemlje, pa je u trenutku srpanjskog promatranja bila oko 56 posto dalje od Zemlje nego pri novom snimanju krajem studenoga. Unatoč tim razlikama u geometriji opažanja, u oba je slučaja primijećen isti tip sunčevog “antirepa”, što čini ovu morfologiju postojanom značajkom objekta.
Koma u obliku suze i izraziti antirep
Na najnovijoj snimci Hubblea procijenjeni radijus svjetleće kome 3I/ATLAS-a iznosi oko 40 000 kilometara. Iz te kome prema Suncu se proteže proturep koji doseže udaljenost od približno 60 000 kilometara. Riječ je o strukturi koja se, za razliku od tipičnog kometnog repa usmjerenog od Sunca, pruža u smjeru zvijezde, a nastaje zbog geometrije promatranja i raspodjele materijala u okolini jezgre.
U nedavnom znanstvenom radu profesor Avi Loeb predložio je da je koma u obliku suze na post-perihelskim snimkama 3I/ATLAS-a povezana s velikim brojem makroskopskih, nehlapljivih objekata koji su se odvojili od jezgre. Prema tom tumačenju, njihovo odvajanje povezano je s izmjerenim negravitacijskim ubrzanjem 3I/ATLAS-a od Sunca. Takve sile, koje ne proizlaze samo iz gravitacije, mogu nastati zbog izboja plinova ili asimetričnog izbacivanja materijala iz jezgre i mogu polako mijenjati putanju i raspodjelu krutih fragmenata u okolini objekta.
Loebov model predviđa da bi do 30. studenoga roj takvih nehlapljivih tijela trebao završiti na putanji bliže Suncu od samog 3I/ATLAS-a za oko 60 000 kilometara, pod uvjetom da su se ta tijela u trenutku perihela prostorno preklapala s kometom. Ta je predviđena udaljenost iznimno dobro usklađena s duljinom antirepa od približno 60 000 kilometara koja se sada vidi u novoj snimci. Podudarnost promatranog antirepa i teorijske procjene udaljenosti rojeva objekata daje dodatnu težinu ideji da morfologiju kome oblikuje upravo raspored makroskopskih fragmenata.
Čekanje na spektroskopske podatke i uloga amatera
Znanstvenici sada čekaju objavu cjelovitog skupa podataka svemirskog teleskopa Hubble koji, uz slike, uključuje i ultraljubičastu spektroskopiju. Takva opažanja trebala bi otkriti sastav plinovitog izboja oko 3I/ATLAS-a, odnosno koje su molekule i atomi prisutni u plinskom oblaku koji okružuje jezgru. Spektroskopski podatci mogu pokazati razlikuje li se kemijski “potpis” ovog međuzvjezdanog posjetitelja od tipičnih kometa koji potječu iz našeg Sunčeva sustava.
Dok se detaljni rezultati Hubbleovih analiza još obrađuju, amaterski astronomi diljem svijeta i dalje pružaju impresivne, širokokutne snimke 3I/ATLAS-a. Njihove fotografije prate razvoj kome i repova na razmjerima koji se protežu na milijune kilometara oko objekta, nadopunjujući podatke profesionalnih teleskopa. Kombinacija preciznih svemirskih opažanja i kontinuiranog praćenja sa Zemlje omogućuje da se 3I/ATLAS promatra na više razina, od strukture u neposrednoj blizini jezgre do velikih razmjera na kojima se njezin materijal širi u međuzvjezdanom prostoru.
Ivan je novinar i autor koji piše o znanosti, svemiru i povijesti. Gostuje kao stručni sugovornik na Science Discovery i History Channelu te piše za Večernji list. Osnivač je Kozmos.hr, prvog hrvatskog portala posvećenog popularizaciji znanosti.
