Tim astronoma razvio je model pomoću kojeg se nadaju da će moći predvidjeti okolnosti u kojima će VY Canis Majoris – vjerojatno najveća zvijezda naše galaksije – dočekati kraj života.
Kraj života zvijezde
Astronomi sa Sveučilišta Arizona promatraju VY Canis Majoris, crvenog hipergiganta koji je vrlo vjerojatno najveća zvijezda u Mliječnoj stazi. Štoviše, razvili su model pomoću kojega se nadaju da će moći predvidjeti okolnosti u kojima će ‘umrijeti’.
Znanstvenici dugo raspravljaju o tome kako točno hipergiganti umiru. U početku se mislilo da jednostavno – kao i mnoge druge zvijezde – eksplodiraju u supernovu. Međutim, noviji podatci pokazuju značajan nedostatak supernova u usporedbi s brojevima koji bi se očekivali. Dakle, znanstvenici su zaključili kako crveni hiperdivovi očito ne umiru, tj. eksplodiraju, na taj način.
Sadašnja teorija govori da je veća vjerojatnost da će se u trenutku ‘smrti’ urušiti u crnu rupu. Ovo, dakako, komplicira naše promatranje umiranja i smrti takve zvijezde budući da je promatranje crne rupe mnogo teže od supernove. No još uvijek ostaje nejasno koje su točno karakteristike zvijezda koje bi ‘evoluirale’ u crne rupe. Znanstvenici su stoga predložili izradu modela pomoću kojeg bismo to mogli saznati.
Izrada novog modela
Ovdje u priču ‘ulaze’ astronomi sa Sveučilišta Arizona. Oni su, naime, odabrali VY Canis Majoris kao izvrsnog kandidata za vrstu crvenih hipergiganata o kojima su željeli saznati više. Sama zvijezda je masivna, veličine od 10 000 AJ do 15 000 AJ, što znači da bi dosegla 10 000 do 15 000 puta dalje nego što je Zemlja od Sunca.
Ova ogromna zvijezda udaljen je od Zemlje ‘samo’ 3009 svjetlosnih godina. To čini VY Canis Majoris – koja se nalazi u južnom zviježđu Canis Major (Veliki pas) – fascinantnom za promatrače. Njena veličina i blizina našem Sunčevom sustavu čine ju izvrsnim kandidatom za promatranje. Uz dobre podatke promatranja, astronomi mogu vidjeti zapanjujuću složenost površine zvijezde.
Umiranje zvijezde
Jedan od temeljnih procesa u smrti zvijezde je gubitak mase koje se obično događa kada se plin i prašina ravnomjerno ‘ispuhuju’ iz fotosfere zvijezde. Međutim, na VY Canis Majoris postoje masivne značajke koje su slične koronalnim lukovima, ali milijardu puta masivnije.
Astronomi su iskoristili vrijeme na ALMA-i (eng. Atacama Large Millimeter/submillimeter Array) za prikupljanje radio signala materijala koji je odbačen u svemir kao dio ovih erupcija. Taj materijal – uključujući sumporov dioksid, silicij dioksid i natrijev klorid – omogućio bi im da otkriju brzinu kojom se kreće te prisutnost drugih izbačenih tvari, poput prašine. Da bi to učinili, morali su uskladiti svih 48 satelita ALMA-e i prikupiti više od terabajta podataka kako bi dobili točne informacije.
Obrada svih tih prikupljenih podataka može biti prilično izazovna, a još uvijek rade na nekima od njih. Ipak, do sada su imali dovoljno da svoja otkrića predstave javnosti sredinom lipnja. Kad tim obradi sve podatke (ali i prikupi nove) moći će još bolji opisati (tj. izraditi model) kako izgleda jedna od najvećih zvijezda u galaksiji. Jednoga dana, doduše u dalekoj budućnosti, upravo bi njihov model mogao poslužiti za predviđanje i promatranje umiranja VY Canis Majorisa.
10 najvećih objekata u Svemiru za koje vjerojatno nikad niste čuli
Pridružite se raspravi u našoj Telegram grupi. KOZMOS Telegram
Izvor:
Yvette Smith (5. ožujka 2021.), „Hypergiant Star Canis Majoris,“ nasa.gov (pristup 28. lipnja 2022).
