Kad komet naglo promijeni brzinu vrtnje, astronomi uzrok obično traže u mlazovima plina koji izbijaju s njegove zagrijane površine. No kod kometa 41P/Tuttle-Giacobini-Kresák dogodilo se nešto znatno neobičnije. Podaci upućuju na to da je njegova jezgra tijekom 2017. gotovo stala, a potom se počela okretati u gotovo suprotnom smjeru. Time se otvorilo pitanje je li riječ o dosad nezabilježenom prirodnom procesu ili o nečemu još zagonetnijem.
Na to upozorava astronom David Jewitt u novom radu temeljenom na arhivskim podacima svemirskog teleskopa Hubble, prikupljenima od 11. do 14. prosinca 2017., otprilike mjesec dana nakon otkrića međuzvjezdanog objekta 1I/’Oumuamua. Komet 41P pripada Jupiterovoj obitelji, a prema tumačenju profesora Avi Loeba sa Sveučilišta Harvard vjerojatno potječe iz Kuiperova pojasa, odakle ga je Jupiterova gravitacija preusmjerila na sadašnju orbitu. U unutarnji Sunčev sustav vraća se svakih 5,4 godine.
Komet koji je gotovo stao
Poznato je da se vrtnja kometnih jezgri mijenja pod utjecajem takozvanog raketnog učinka. Kada Sunce zagrije led na njihovoj površini, plin izbija u mlazovima koji, ako nisu ravnomjerno raspoređeni, djeluju poput sitnih potisnika i mogu postupno ubrzavati ili usporavati rotaciju. Kod 41P-a, međutim, te su promjene bile izrazito naglašene.
Jezgra tog kometa pokazala je dramatične promjene u rotaciji nakon prolaska blizu Sunca u travnju 2017. Osam mjeseci poslije kombinacija snimaka i mjerenja negravitacijskog ubrzanja upućivala je na jezgru promjera oko jednog kilometra, uz moguću pogrešku od približno 200 metara. Sustavne promjene sjaja odgovarale su razdoblju vrtnje od 0,60 dana, uz odstupanje od 0,01 dana, što se bitno razlikovalo od vrijednosti izmjerenih ranije iste godine.
Podaci NASA-ina opservatorija Neil Gehrels Swift iz svibnja 2017. pokazali su da se objekt tada okretao tri puta sporije nego u ožujku, kada ga je promatrao Discovery Channel Telescope pri Opservatoriju Lowell u Arizoni. Hubble je zatim u prosincu iste godine zabilježio da se komet ponovno okreće znatno brže, s razdobljem od približno 14 sati, dok je Swift ranije bilježio između 46 i 60 sati.
Najjednostavnije objašnjenje glasi da je komet nastavio usporavati sve dok gotovo nije stao, nakon čega su ga mlazovi plina s površine natjerali da se zavrti u gotovo suprotnom smjeru. Prema Jewittu, do tog je obrata najvjerojatnije došlo između perihela u travnju 2017. i promatranja nakon perihela u prosincu iste godine. Promjene sjaja pritom upućuju na projicirani omjer osi od oko 1,4 prema 1, dok se aktivni dio jezgre smanjio 17 puta.
Prirodna zagonetka ili nešto više
Tu priča postaje još neugodnija za jednostavna objašnjenja. Vrijeme potrebno da se tako mala jezgra ponovno zavrti kratko je u usporedbi s procijenjenim dinamičkim vremenom koje je komet proveo na sadašnjoj orbiti, oko 1500 godina. Iz procijenjene stope gubitka mase proizlazi da je objekt odavno trebao ili ispariti ili se raspasti zbog prebrze rotacije. Drugim riječima, aktivnost koju pokazuje trebala ga je već uništiti.
Jewitt zato iznosi dva moguća objašnjenja. Prvo je da je Hubble komet snimio u razdoblju neuobičajeno snažne aktivnosti, zbog čega su prosječna stopa gubitka mase i učinak mlazova plina možda precijenjeni, a stvarni životni vijek jezgre podcijenjen. Drugo je da današnji objekt predstavlja preživjeli ostatak nekoć većeg tijela, na kojem su učinci takvih momenata bili slabiji.
Loeb, međutim, dodaje i treće tumačenje, znatno spekulativnije od onoga što stoji u samom radu. Po njemu je moguće da je 41P svojevrsni “Trojanski konj”, objekt koji izvana izgleda poput prirodnog ledenog tijela, ali u unutrašnjosti skriva tehnologiju. U tom bi slučaju promjena smjera vrtnje bila tehnološki potpis, a ne samo posljedica neravnomjernog izbijanja plina. Istodobno naglašava da se ta mogućnost u objavljenom Jewittovu radu uopće ne spominje.
Bila Loebova ideja tek provokativna spekulacija ili ne, Hubbleovi podaci iz 2017. već sada zauzimaju posebno mjesto u proučavanju kometa. Prema onome što je dosad objavljeno, riječ je o prvom prijavljenom dokazu prividnog obrata smjera vrtnje kod nekog kometa, a time i o nalazu koji otvara nova pitanja o tome koliko zapravo razumijemo ponašanje tih nestabilnih ledenih jezgri.
Ivan je novinar i autor koji piše o znanosti, svemiru i povijesti. Gostuje kao stručni sugovornik na Science Discovery i History Channelu te piše za Večernji list. Osnivač je Kozmos.hr, prvog hrvatskog portala posvećenog popularizaciji znanosti.
