Saturnov mjesec Encelad sve se jasnije izdvaja kao najbolje mjesto u Sunčevu sustavu za potragu za izvanzemaljskim životom. Europska svemirska agencija (ESA) sada je i formalno uvrstila misiju slijetanja na ovaj ledeni svijet u svoj dugoročni plan, s ciljem da u drugoj polovini stoljeća izravno ispita njegov podzemni ocean.
Encelad je malen, promjera svega oko 500 kilometara, manji od Zemljina Mjeseca i s vrlo rijetkom atmosferom. No ono najvažnije skriva se u njegovoj unutrašnjosti. Ispod ledene kore nalazi se globalni ocean tekuće vode. Misija Cassini ne samo da je potvrdila postojanje tog oceana nego je otkrila i tragove geotermalne aktivnosti te složene kemije u njegovoj unutrašnjosti. Cassini je to uspio zato što na južnom polu Encelada kroz pukotine poznate kao Tiger Stripes izbijaju snažni gejziri ledenih i vodenih čestica koje potječu iz oceana.
“Encelad je jedino mjesto gdje doista možemo doći u izravan dodir s vodom iz podzemnog oceana, i to mi je apsolutno nevjerojatno”, rekao je za IFLScience dr. Jörn Helbert iz ESA-ina ureda za promidžbu znanosti, voditelj Odjela za Sunčev sustav.
Orbiter i lender u službi podzemnog oceana
O budućim misijama odlučivalo se ovih dana na ministarskom vijeću ESA-e 2025. godine u Njemačkoj. Ondje se definiraju proračun, prioriteti i konkretni koraci za sljedeće trienalno razdoblje te provodi ključna faza provedbe ESA-ine Strategije 2040. Posjet Enceladu dio je šireg znanstvenog programa Voyage 2050 i time dobiva vrlo konkretne obrise.
Planirana je ambiciozna misija na solarni pogon s dva elementa: orbiterom i lenderom. Letjelice bi poletjele u dva odvojena lansiranja te bi se kasnije spojile u jedinstveni sustav na putu prema Saturnu. Lender bi trebao sletjeti u područje Tiger Stripes na južnom polu, gdje izbijaju gejziri. Zahvaljujući tim gejzirima moguće je izravno analizirati materijal iz dubokog oceana, bez potrebe za bušenjem kroz više kilometara debelu ledenu koru.
Uvrštavanje misije u aktualnu strategiju pokazuje da ESA s njom računa vrlo ozbiljno. Zbog povoljnih orbitalnih rasporeda, najbolje vrijeme za dolazak lendera na površinu Encelada procjenjuje se oko 2052. godine. Tada taj mjesec prima relativno više Sunčeve svjetlosti i ima manje pomrčina, što je presudno za misiju na solarni pogon. Lender bi trebao raditi oko mjesec dana, dok bi orbiter nastavio dulje pratiti aktivnost gejzira i okoliš. Prema sadašnjim planovima, dvostruka letjelica neće biti lansirana prije 2040-ih, ali pripreme počinju odmah, jer je službenu potvrdu i konačno usvajanje misije potrebno donijeti do 2034. godine.
Od Sunca do tamne tvari: europska flota u ubrzanom širenju
Encelad je jedan od najuzbudljivijih ciljeva, ali ni izbliza nije jedini. Trenutačni znanstveni portfelj ESA-e već uključuje nekoliko velikih misija: Solar Orbiter donosi prve detaljne snimke polarnih područja Sunca, Euclid istražuje takozvani tamni svemir, BepiColombo putuje prema Merkuru, a misija Juice prema Jupiteru i njegovim ledenim mjesecima. Tu su i PROBA-3, namijenjen preciznom stvaranju umjetnih pomrčina Sunca, te svemirski teleskop CHEOPS, koji proučava poznate egzoplanete oko obližnjih sjajnih zvijezda.
Ovoj floti uskoro će se pridružiti još instrumenata. Misija PLATO trebala bi poletjeti već sljedeće godine, a ARIEL 2029. godine. Obje su usmjerene na povećanje broja poznatih stjenovitih egzoplaneta i detaljno proučavanje njihovih atmosfera. EnVision bi trebao krenuti prema Veneri početkom sljedećeg desetljeća i pružiti dosad najcjelovitiji uvid u dinamičan i zagonetan svijet koji se često opisuje kao “Zemljin zli blizanac”.
Zaljubljenike u netaknute, prvobitne komete i međuzvjezdane objekte poput objekta 3I/ATLAS posebno bi mogla zanimati misija Comet Interceptor. Ta će letjelica biti smještena u stabilnu orbitu i čekat će priliku da krene u lov na neki novi komet ili međuzvjezdani objekt čim se pojavi unutar Sunčeva sustava. Istodobno, ESA pojačava svoje prisutnost na Marsu. Rover Rosalind Franklin, nakon niza odgoda, trebao bi poletjeti u jesen 2028. godine, s ciljem da buši do 2 metra duboko u marsovsko tlo i ondje traži biopotpise, moguće kemijske tragove nekadašnjeg ili postojećeg života.
“Poslat ćemo rover na Mars koji će bušiti 2 metra duboko u marsovsku površinu i možda otkriti postoje li znakovi, tragovi života ondje. Oni koji su se ikada pitali, gledajući u noćno nebo, jesmo li sami i postoji li život negdje drugdje, možda će dobiti odgovor. To je doista uzbudljivo”, izjavio je za IFLScience astronaut ESA-e Alexander Gerst.
NewAthena, Arrakihs i LISA: pogled u najenergičnije i najdublje slojeve svemira
Ambicije nisu ograničene samo na planete i komete. ESA planira i moćne opservatorije za istraživanje najenergičnijih i najudaljenijih pojava u svemiru. NewAthena je planirani rendgenski opservatorij s neviđenom prostornom i spektralnom razlučivošću, za koji se očekuje da će konačno odobrenje dobiti 2027. godine. Misija Arrakihs trebala bi istraživati utjecaj tamne tvari na obližnje galaksije, proučavajući njihovu strukturu i gibanje.
“NewAthena je jedna od znanstvenih misija koja je predložena i proučavat će neke od najenergičnijih pojava u svemiru”, pojasnila je za IFLScience astronautkinja ESA-e Rosemary Coogan. “Jako sam uzbuđena zbog toga. U duši sam astronomkinja i u sklopu diplomskog rada proučavala sam crne rupe. Mislim da će biti fantastično vidjeti rezultate takve misije.”
U sredini sljedećeg desetljeća ESA planira lansirati i LISA-u, svemirsku opservatoriju za gravitacijske valove. Za razliku od detektora na Zemlji, LISA će mjeriti gravitacijske valove na nižim frekvencijama, koje do sada nisu bile dostupne. To će omogućiti promatranje sasvim novih vrsta događaja, poput sudara supermasivnih crnih rupa, binarnih sustava bijelih patuljaka, pa čak i planeta koji kruže oko takvih binarnih zvijezda. Misija će također neovisno mjeriti širenje svemira i time ponuditi dodatne uvide u kozmologiju.
“Prvi put nakon više od 10 godina uspio sam znatno povećati proračun za znanost. Povećavamo ga za više od 10 posto tijekom sljedeće tri godine, plus inflaciju. To je iznimno važno, ali ono što činimo s tim sredstvima jest da gradimo neke od najimpresivnijih misija za promatranje svemira”, rekao je za IFLScience glavni direktor ESA-e dr. Josef Aschbacher.
Strategija je dodatno učvrstila planove za nove misije srednje kategorije. Prva od njih bit će odabrana u sljedećim mjesecima, između tri finalista: M-MATISSE (Mars – Magnetosphere, Atmosphere, Ionosphere and Space-weather Science), misije Plasma Observatory i misije Transient High Energy Survey and Early Universe Surveyor (THESEUS), usmjerene na prolazne visokoenergetske pojave i rani svemir.
U konačnici, ESA je preuzela iznimno ambicioznu ulogu u istraživanju svemira vrhunskom znanošću. Iako će trebati vremena da lender sleti na Encelad i da rover Rosalind Franklin počne voziti po Marsu, odgovori na jedno od najvažnijih pitanja u znanosti, postoji li život izvan Zemlje i jesmo li sami u svemiru, možda ipak nisu tako daleko
Ivan je novinar i autor koji piše o znanosti, svemiru i povijesti. Gostuje kao stručni sugovornik na Science Discovery i History Channelu te piše za Večernji list. Osnivač je Kozmos.hr, prvog hrvatskog portala posvećenog popularizaciji znanosti.
