Prije gotovo tri tisućljeća Asirci su imali svoj način amfibijskog napada — bez čamaca i bez buke.
U središtu Britanskog muzeja nalazi se izvanredno očuvana reljefna ploča stara gotovo tri tisuće godina, isklesana u kamenu tijekom vladavine moćnog asirskog kralja Ašurnasirpala II. Prikazuje vojsku kako u punoj opremi prelazi rijeku — bez čamaca, bez mostova. Na prvi pogled možda ne izgleda spektakularno, ali ova scena krije jednu od najsuptilnijih ratnih inovacija starog svijeta.
Na ploči jasno vidimo kako se konjanici i pješaci kreću kroz rijeku. Neki vojnici plivaju, drugi vuku konje na uzdama, a dvojica plutaju uz pomoć velikih mjehova — napuhanih životinjskih koža. Upravo su ti mjehovi omogućili tihi i neprimjetan prijelaz, štiteći oružje od vode i dajući vojnicima stabilnost u brzom toku.
Improvizirani amfibijski alat iz 9. stoljeća pr. Kr.
Reljef potječe iz tzv. Sjeverozapadne palače u Nimrudu, tadašnjoj prijestolnici Asirskog Carstva, smještenoj uz rijeku Tigris na području današnjeg Iraka. Nastao je između 865. i 860. pr. Kr., za vrijeme jednog od najmilitantnijih i najambicioznijih vladara Mezopotamije. Ašurnasirpal II. bio je poznat po svojim brutalnim osvajanjima, ali i po rafiniranoj vojnoj logistici.
Mjehovi od životinjske kože, vjerojatno kozje ili svinjske, nisu služili samo za plutanje. Unutra su često čuvali oružje, strijele i opsadni alat, štiteći ih od vode. Neki povjesničari vjeruju da je vojska pomoću njih mogla preplivati rijeku bez da izazove buku ili podigne prašinu — doslovno i metaforički. Taktika je omogućavala da se protivnik iznenadi s neočekivanog smjera, a reljefi pokazuju da takav pristup nije bio iznimka, nego dio standardne opreme.
Reljefi kao sredstvo propagande?
Osim svoje vojne funkcije, ovi prikazi imali su i simboličku težinu. Ploče su krasile unutrašnjost prijestoljne dvorane — mjesta gdje su strani izaslanici, vazali i vojni zapovjednici dolazili na poklon kralju. Svaki reljef bio je poruka: gledajte što moja vojska može učiniti.
Zanimljivo je i kako su prikazi stilizirani. Iako su vojnici prikazani u vodi, njihova tijela nisu polupotopljena. Asirski umjetnici nisu težili realizmu, nego jasnoći — htjeli su da svaka figura bude prepoznatljiva i čitka. Iznad reljefa ispisan je klinopisni natpis koji slavi kraljev rodoslov i ratne uspjehe.
Iako nas danas fascinira pomisao na drevne “ronioce”, prava priča krije se u jednostavnosti i učinkovitosti ovog pristupa. Nisu trebali čamci, nisu trebali mostovi — trebali su samo koža, zrak i strategija. Ta kombinacija omogućila je Asircima da preuzmu kontrolu nad većim dijelom Mezopotamije, od Anatolije do Perzijskog zaljeva.
Carstvo se srušilo tek stoljećima kasnije, oko 600. pr. Kr., ali trag njihove vojne domišljatosti ostao je uklesan u kamenu. Danas, u tišini muzejske dvorane, mjeh od kozje kože možda ne izgleda impozantno. No za vojsku koja je marširala u tišini, prelazila rijeke bez mostova i osvajala gradove prije zore — to je bio alat moći.
🔵 Pridružite se razgovoru!
Imate nešto za podijeliti ili raspraviti? Povežite se s nama na Facebooku i pridružite se zajednici znatiželjnih istraživača u našem Telegram kanalu. Za najnovija otkrića i uvide, pratite nas i na Google Vijestima.
