Površina Europe, jednog od Jupiterovih najintrigantnijih mjeseca, pokazuje promjene koje sugeriraju da se ispod nje odvija nešto daleko složenije nego što se ranije mislilo. Prema novim podacima koje je prikupio Svemirski teleskop James Webb, određena područja ovog ledenog svijeta neprestano se mijenjaju, što povećava vjerojatnost da materijal iz dubokog oceana ispod ledene kore dolazi do površine. Ako je to točno, Europa bi mogla imati uvjete pogodne za život.
Znanstvenici iz Southwest Research Institutea (SwRI), pod vodstvom dr. Ujjwala Rauta, pokušali su u laboratoriju simulirati uvjete koji bi mogli vladati na površini Europe. Cilj im je bio razumjeti kako voda na ovom mjesecu reagira na vanjske i unutarnje sile te u kojoj se mjeri ponaša poput one na Zemlji. Pokazalo se da ledena kora Europe nije jednolika — kristalizacija leda odvija se različitim ritmovima, a oblik leda ovisi o bombardiranju površine nabijenim česticama.
Površina Europe skriva tragove oceana i neobičnih kemikalija
Za razliku od Zemlje, gdje voda pri smrzavanju stvara pravilnu kristalnu strukturu, Europa ima površinski sloj amorfnog leda. On nastaje kada visokoenergetske čestice razbijaju pravilni kristalni raspored. No, eksperimenti SwRI-a pokazali su da se na određenim dijelovima Europe — posebno na području poznatom kao Tara Regio — ipak pojavljuje kristalni led. To ukazuje na lokalne procese koji omogućuju rekristalizaciju leda, možda čak i na geološke sile koje izbacuju materijal iz unutrašnjosti prema van.
“Vjerujemo da je površina Europe porozna i da su neka područja dovoljno topla da omogućuju brzo obnavljanje kristalne strukture leda”, rekao je dr. Richard Cartwright s Laboratorija primijenjene fizike Sveučilišta Johns Hopkins. “Tara Regio je posebno zanimljiva jer tu nalazimo najsnažnije dokaze o prisutnosti natrijeva klorida, CO2 i vodikovog peroksida – kemikalija koje najvjerojatnije potječu iz unutarnjeg oceana.”
Dr. Raut pojašnjava da podaci ukazuju na sve veću vjerojatnost postojanja tekućeg oceana ispod ledene kore, možda i do 30 kilometara ispod površine. “Regije prepune pukotina i grebena pokazuju geološku aktivnost, što bi moglo značiti da se materijal iz unutrašnjosti probija na površinu”, rekao je.
Zagonetka je i sastav ugljikova dioksida na Europi. Osim najčešće prisutnog izotopa 12CO2, u Tara Regio regiji otkriven je i rjeđi 13CO2, koji ima dodatni neutron. Njegovo podrijetlo još nije jasno, ali sve dosadašnje hipoteze vode prema istome: unutrašnjem izvoru.
🔵 Pridružite se razgovoru!
Imate nešto za podijeliti ili raspraviti? Povežite se s nama na Facebooku i pridružite se zajednici znatiželjnih istraživača u našem Telegram kanalu. Za najnovija otkrića i uvide, pratite nas i na Google Vijestima.
