De-ekstinkcija: Od znanstvene fantastike do stvarnosti.
Znanost o oživljavanju izumrlih vrsta, poznata kao de-ekstinkcija, posljednjih godina ubrzano napreduje. Pojam koji je nekada bio rezerviran za znanstvenu fantastiku sada se sve više pretvara u stvarnost. Kako prenosi Live Science, znanstvenici i biotehnološke tvrtke rade na povratku nekoliko izumrlih vrsta, uključujući vunastog mamuta, pticu dodo i tasmanskog tigra, što bi moglo promijeniti način na koji razmišljamo o izumiranju i očuvanju vrsta.
Kako funkcionira takozvana… de-ekstinkcija?
De-ekstinkcija započinje prikupljanjem uzoraka DNK izumrle vrste. U idealnim uvjetima, znanstvenici uspijevaju prikupiti cjelokupni genom iz fosilnih ostataka ili muzeja. U slučajevima gdje to nije moguće, koriste se fragmenti DNK koji se kombiniraju s genetskim materijalom srodnih, još uvijek živućih vrsta. Proces se naziva nuklearni transfer, pri kojem se DNK izumrle vrste ubacuje u jajnu stanicu srodne vrste, iz koje je prethodno uklonjena njezina izvorna DNK. Rezultat je organizam koji je genetski vrlo sličan izumrloj vrsti. Jedan od prvih pokušaja de-ekstinkcije dogodio se 2003. godine kada su španjolski znanstvenici uspješno klonirali Bucardo, podvrstu pirinejskog kozoroga koji je izumro tri godine ranije. Iako je mladunče preživjelo samo nekoliko minuta, taj događaj otvorio je vrata daljnjim istraživanjima i razvoju ove tehnologije.
Dakle, koje su to vrste koje bi mogle ponovno oživjeti?
1. Vunasti mamut
Vunasti mamuti (Mammuthus primigenius) lutali su prostranim tundrama Europe, Azije i Sjeverne Amerike prije desetak tisuća godina. Njihovi ostaci, očuvani u arktičkom permafrostu, omogućili su znanstvenicima da izoluju relativno dobro očuvanu DNK, što otvara mogućnost njihovog povratka. Tvrtka Colossal Biosciences iz SAD-a planira prvi put nakon tisućljeća “oživjeti” vunastog mamuta, a prva mladunčad mogla bi se roditi već 2028. godine.
2. Dodo
Dodo (Raphus cucullatus), ptica koja je postala simbolom izumiranja izazvanog ljudskim djelovanjem, mogla bi ponovno hodati Mauricijusom. Europski kolonizatori doveli su do brzog izumiranja dodoa u 17. stoljeću, ali sada znanstvenici rade na rekonstrukciji njegova genoma. Iako postoje značajni izazovi, uključujući potrebu za kreiranjem genetske raznolikosti, projekt oživljavanja dodoa mogao bi se pokazati uspješnijim od pokušaja s mamutom zbog jednostavnije reprodukcije ptica.
3. Tasmanski tigar
Tasmanski tigar (Thylacinus cynocephalus) bio je predator sličan vuku, izumro sredinom 20. stoljeća. Zahvaljujući brojnim sačuvanim uzorcima u muzejima diljem svijeta, znanstvenici su uspjeli sekvencirati njegov genom. Iako je DNK vrlo fragmentirana, napredak u genetskom inženjeringu mogao bi dovesti do povratka ovog fascinantnog stvorenja.
4. Golub selac
Golub selac (Ectopistes migratorius) nekada je bio najbrojnija ptičja vrsta u Sjevernoj Americi, ali masovni lov i uništavanje staništa doveli su do njegovog izumiranja početkom 20. stoljeća. Istraživači sada rade na ponovnom stvaranju ove vrste korištenjem DNK sačuvane u muzejskim primjercima, planirajući unijeti fragmente u genom srodnih vrsta golubova, kako bi stvorili pticu nalik izumrlom putujućem golubu.
5. Tur
Tur (Bos primigenius), divlji predak svih današnjih goveda, izumro je u 17. stoljeću, ali njegovi geni i dalje žive u nekim pasminama domaćih krava. Projekt povratnog uzgoja u Nizozemskoj nastoji selektivnim uzgojem ponovno stvoriti životinju koja nalikuje na ovog impresivnog pretka.
6. Kvaga
Kvaga (Equus quagga) bila je jedinstvena podvrsta zebre s manje pruga na stražnjem dijelu tijela. Lovci su je izlovili do izumiranja u 19. stoljeću. The Quagga Project u Južnoj Africi radi na selektivnom uzgoju zebra kako bi ponovno stvorio kvagu, a iako je projekt kontroverzan, postoji mogućnost da ćemo jednog dana ponovno vidjeti kvage u divljini.
Napredak u genetici i biotehnologiji sve nas više približava mogućnosti vraćanja izumrlih vrsta. Iako su izazovi ogromni, potencijalne koristi za očuvanje ekosustava i razumijevanje evolucije životinja su neprocjenjive. No, s etičkog i ekološkog stajališta, ova pitanja zahtijevaju temeljitu raspravu prije nego što oživljavanje izumrlih vrsta postane stvarnost. Budućnost de-ekstinkcije nije samo fascinantna znanstvena tema, već i potencijalna prilika za ispravljanje povijesnih grešaka čovječanstva.
Pozdrav svima! Hvala što čitate Kozmos.hr! Ja sam Ivan i dugi niz godina pišem o svermiu, astronomiji, znanosti, povijesti i arheologiji, a imao sam priliku sudjelovati i u dokumentarcima Science Discovery-ja te History Channel-a.
