Postoji li život u oblacima Venere? Znanstvenici ne odbacuju tu mogućnost

Na prvi pogled, Venera je sve samo ne kandidat za život. Površina joj je paklena, atmosfera otrovna, a temperatura toliko visoka da bi otopila olovo. Ipak, znanstvenici već godinama razmatraju jednu neobičnu ideju: što ako se život ne nalazi dolje, nego gore, u oblacima?

Venera ima najvišu temperaturu od svih planeta u Sunčevu sustavu. Iako je od Sunca udaljenija nego Merkur, prosječna površinska temperatura doseže 460 do 480 stupnjeva Celzijevih. Za to je zaslužan ekstreman efekt staklenika koji je atmosferu pretvorio u plinoviti oklop. Tlak na tlu je preko 90 puta veći nego na Zemlji, a zrak se sastoji gotovo u potpunosti od ugljikova dioksida.

Nitko ne zna točno kada se dogodila ta klimatska katastrofa. Procjene se kreću od nekoliko stotina milijuna do više milijardi godina u prošlost. No za današnje rasprave to i nije presudno. Bitno je samo da se dogodilo i da je od tada površina Venere postala smrtonosna za bilo kakav oblik poznatog života. No međutim…

Na visini između 50 i 60 kilometara događa se nešto zanimljivo

Što više idemo prema vrhu atmosfere, temperatura pada, a s njom i pritisak. U sloju između 50 i 60 kilometara visine događa se neobična stvar. Tamo su i temperatura i tlak slični onima na Zemlji. Drugim riječima, postoji “zlatna zona” unutar oblaka u kojoj uvjeti više ne izgledaju tako neprijateljski.

Naravno, i dalje govorimo o oblacima sastavljenima od sumporne kiseline. Zrak je toksičan i kemijski reaktivan, pa bi život u tim uvjetima morao biti vrlo čudan. Umjesto vode, organizmi bi koristili kiseline, a energiju možda dobivali iz ultraljubičastog zračenja koje neprestano bombardira atmosferu. I tako se vraćamo do fosfina…

Fosfin: molekula koja je pokrenula globalnu raspravu

U rujnu 2020. grupa astronoma objavila je da su u oblacima Venere detektirali fosfin. Na Zemlji se fosfin povezuje s životom jer ga proizvode anaerobne bakterije, one koje žive bez kisika. Također, fosfin ima neugodan miris i često se nalazi na mjestima gdje se raspada organska tvar, poput močvara.

Važno je napomenuti da fosfin može nastati i bez prisutnosti života, primjerice u dubinama Jupitera. No tamo vladaju ekstremni uvjeti koje Venera nema. Osim toga, fosfin se brzo raspada na svjetlu. Ako se doista nalazi u velikim količinama, mora postojati stalan izvor koji ga obnavlja.

Zvuči intrigantno, zar ne? Upravo zato je ova vijest eksplodirala u svjetskim medijima. Međutim, ubrzo su se pojavili i kritičari. Drugi znanstvenici tvrdili su da je analiza bila pogrešna, da su signali bili pomiješani sa sumpornim dioksidom i da uopće nema fosfina. Autori su zatim prilagodili model, ali su ostali pri svom zaključku. I onda se rasprava dodatno zakomplicirala. Uključili su se i timovi koji upravljaju teleskopima, analizirali podatke, nudili svoja objašnjenja.

Tri godine kasnije, slučaj i dalje nije zatvoren. Prevladava mišljenje da je fosfin možda detektiran, ali u znatno manjim količinama nego što se prvotno tvrdilo.

Bez obzira na nesuglasice, Venera je ponovno postala zanimljiva. NASA već razvija dvije ambiciozne misije koje bi trebale pružiti konačne odgovore. Prva nosi naziv DAVINCI i kombinirat će orbiter s kapsulom koja će se spustiti kroz atmosferu i analizirati njezin sastav. Druga misija, VERITAS, fokusirat će se na detaljno kartiranje površine, što bi moglo rasvijetliti geološku povijest Venere.

Obje misije trenutačno su u fazi pripreme, a zbog internih izazova u NASA-i došlo je do kašnjenja u rasporedu. Ipak, znanstvena zajednica vjeruje da bi upravo one mogle riješiti misterij.No, treba postaviti jedno vrlo bitno pitanje prije svega.

Može li život postojati bez vode?

Ako je život ikada i postojao na Veneri, morao je preživjeti potpunu transformaciju planeta. Umjesto vode, možda koristi kapljice sumporne kiseline ili amonijeva sulfita. Zvuči nevjerojatno, ali nije nemoguće. Riječ bi bila o jednostavnim organizmima bez staničnih membrana, koji se možda i ne bi mogli nazvati pravim stanicama.

Oni bi plutali u oblacima, hranili se kemijskim reakcijama i koristili ultraljubičasto zračenje kao izvor energije. Njihovo postojanje moglo bi objasniti i neke neobične kemijske pojave u atmosferi, poput viška kisika ili neočekivano velikih količina sumpornog dioksida.

Venera nas i dalje fascinira. Površina joj je mrtva i negostoljubiva, ali atmosfera skriva sloj u kojem su uvjeti iznenađujuće slični našima. Fosfin je možda bio lažni alarm, a možda i prvi trag nečega zaista velikog. Ako postoji i najmanja šansa da negdje u tim oblacima lebdi život, vrijedi je istražiti.