Znanstvenici smatraju da bi se podzemna područja unutar Mjesečevih jama mogla koristiti kao ‘podzemni svijet’ za život i istraživanje astronauta.
Staro otkriće, no nove informacije
Znanstvenici su pronašli područja unutar Mjesečevih jama koja uvijek ostaju na oko 17°C. Kako se površinske temperature Mjeseca danju zagrijavaju do oko 130 stupnjeva, a noću padaju i do -180°C ove bi jame i špilje mogle poslužiti kao sigurnije, toplinski stabilnije baze za istraživanje Mjeseca.
Iako su jame na Mjesecu prvi put otkrivene 2009. godine, znanstvenici su se pitali mogu li pružiti sklonište ili dovesti do špilja koje bi se mogle istražiti. Prema Tyleru Horvathu, doktoratu planetarnih znanosti s UCLA koji je vodio novo istraživanje, oko 16 od više od 200 jama vjerojatno su urušene cijevi lave. Prevjesi iznad dviju najvećih jama jasno vode do špilje, a čvrsti su i dokazi koji upućuju na to da bi drugi također mogli biti povezani na špilje.
Ove ‘cijevi lave’ – koje se također mogu pronaći na Zemlji – nastaju protokom rastaljene lave ispod ohlađenih polja lave ili stvaranjem kore iznad rijeke lave. Skrućene cijevi lave stvaraju jame ako se njihovi stropovi uruše, što dovodi do njihove unutrašnjosti poput pećine.
Nova studija
U svojoj studiji, tim je analizirao slike iz NASA-inog Lunar Reconnaissance Orbitera Diviner Lunar Radiometer Experimenta kako bi utvrdio razlikuje li se temperatura unutar jama od površinske temperature. Kako bi analizirali toplinska svojstva Mjesečeve prašine i stijena i prikazali temperaturu jame tijekom vremena, znanstvenici su koristili računalno modeliranje za 100 metara duboku udubinu u obliku cilindra u regije Mare Tranquillitatis.
Prema nedavno objavljenim otkrićima temperatura unutar trajno zasjenjenih dijelova jame tek neznatno varira tijekom mjesečevog dana, tj. zadržava se oko 17 stupnjeva tijekom cijeloga dana. U slučaju da postoji špilja na dnu jame, kao što sugeriraju slike snimljene kamerom Lunar Reconnaissance Orbiterom, tada bi ta špilja također mogla održavati ovu relativno ugodnu temperaturu.
Ekstremni uvjeti našeg svemirskog ‘suputnika’
Dakako nisu sve jame dobro potencijalno mjesto za buduće ljudske nastambe. Naime, neke – kao primjerice jama Tranquillitatis „koja je najbliža Mjesečevom ekvatoru te je dobro osvijetljena i u Mjesečevo ‘podne’ vjerojatno je najtoplije mjesto na cijelom Mjesecu,“ rekao je Horvath.
Mjesečeva je površina neprestano bombardirana sunčevom svjetlošću, a temperature su često dovoljno velika da zakuhaju vodu. S druge strane noći su nepodnošljivo hladne i traju otprilike jednako kao i dani – tj. oko 15 zemaljskih dana. Bilo bi nemoguće istražiti ili naseliti Mjesečevu površinu bez izuma opreme za grijanje i hlađenje koja može raditi pod ovim uvjetima i proizvoditi dovoljno energije za kontinuirano napajanje (budući da noć traje po 15 dana solarna energija nije potencijalno rješenje).
Ambiciozan plan?
U ovim sjenovitim jamama znanstvenici mogu graditi baze različitih primjena – za uzgoj hrane, opskrbu astronautima kisikom, prikupljanje resursa za eksperimente itd. Osim što pružaju određenu zaštitu od kozmičkih zraka, sunčevog zračenja i meteorita, jame i špilje bi također pružile određenu zaštitu od meteorita.
„Ljudi su evoluirali živeći u špiljama, a špiljama bismo se mogli vratiti kada budemo živjeli na Mjesecu,“ rekao je David Paige, suradnik u studiji. Misija Diviner kontinuirano je kartirala Mjesec od 2009. godine, a osim što je proizvela jedno od NASA-inih najopsežnijih i detaljnijih termalnih mjerenja, također je proizvela drugi najveći planetarni skup podataka. Podatci iz Divinerovog eksperimenta poboljšani su trenutnim radom tima na lunarnim jamama.
Kako bi se postiglo toplinsko očitanje do razine jednog piksela, tim je poravnao mnoge ranije snimljene slike, a kao rezultat ovog procesa Mjesečeva je površina mapirana u mnogo višoj razlučivosti.
Kina uspješno mapirala cijelu površinu Marsa
Pridružite se raspravi u našoj Telegram grupi. KOZMOS Telegram
Pozdrav svima! Hvala što čitate Kozmos.hr! Ja sam Ivan i dugi niz godina pišem o svermiu, astronomiji, znanosti, povijesti i arheologiji, a imao sam priliku sudjelovati i u dokumentarcima Science Discovery-ja te History Channel-a.
