Istraživači su otkrili da je klaster M37, udaljen 4500 svjetlosnih godina od Zemlje i smješten u zviježđu Kočijaš, dom donedavno ‘skrivene’ planetarne maglice.
‘Skriveni stanovnik’ unutar M37
Skup Messier 37 u novoj je studiji proučavan pomoću astrofotometrije te je otkriveno da sadrži veliku i razvijenu planetarnu maglicu. Rad s detaljima istraživanja objavljen je 12. kolovoza na repozitoriju predprinta arXiv.org.
Planetarne maglice (PNe) su ekspandirajuće ljuske plina i prašine koje se izbacuju s površine zvijezde. Iako su relativno rijetke, važne su za astronome koji proučavaju kemijsku evoluciju galaksija i zvijezda. Smješten 4500 svjetlosnih godina u zviježđu Kočijaš, Messier 37 ili M37, također nazvan NGC 2099, smatra se najsvjetlijim i najbogatijim otvorenim skupom ili klasterom [grupa mladih zvijezda nastala iz istog molekularnog oblaka] zviježđa Kočijaš.
Sadrži više od 500 poznatih zvijezda i ima radijus od oko 10 do 13 svjetlosnih godina. Od 500-ak zvijezda njih oko 150 svjetlije je od magnitude +12,5, a sadrži i oko desetak crvenih divova. Stručnjaci vjeruju da ima ukupnu masu od oko 1500 solarnih masa. Smatra se da je M37 prvi otkrio talijanski astronom Giovanni Battista Hodierna sredinom 17. stoljeća.
Povezivanje podataka
Astronomi s National Autonomous University of Mexico predstavili su dokaze da PN (Planetary Nebulae, tj. planetarna maglica) IPHASX J055226.2+323724 – prvi put otkrivena 2008. godine – doista pripada Messieru 37. Kao rezultat daljnje analize, utvrđeno je da je vjerojatna središnja zvijezda ove maglice bijeli patuljak.
Sabin (2008) klasificirao je maglicu kao PN kandidata na temelju IPHAS [INT Photometric H-Alpha Survey] slika. Novi podatci o radijalnoj brzini visoke rezolucije – proizašli iz studije – potvrđuju ovu rijetku OC-PN vezu, napisali su istraživači.
Kako bi se zaključilo da je IPHASX J055226.2+323724 član Messier 37, podatci ESA-inog satelita Gaia korišteni su za određivanje radijalnih brzina i vlastitih gibanja zvjezdanog skupa i središnje zvijezde planetarne maglice. Osim toga, gustoća PN, crvenilo i usklađenost udaljenosti podržavaju ovu hipotezu.
Otkriće
Istraživači su otkrili da je IPHASX J055226.2+323724 veliki (približni radijus 5,2 svjetlosne godine), bipolarni i evoluirani (star otprilike 78 000 godina) PN s niskom površinskom svjetlinom. Kao rezultat svoje šarene unutarnje strukture, PN pokazuje kemijski sastav tipa I (obogaćen dušikom) koji se temelji na njegovim spektrima emisijskih linija. S masom od oko 0,63 solarne mase, središnja zvijezda maglice je bijeli patuljak.
Uzimajući široki pogled na rezultate, autori izvješćuju da je IPHASX J055226.2+323724 treći poznati PN u jednom otvorenom skupu ili klasteru. Istraživači u svom radu objašnjavaju da M37 ima najveću ikada izmjerenu kinematičku starost, a njihova otkrića daju važne uvide u maksimalni vidljivi životni vijek planetarnih maglica.
Budućnost naše galaksije u sljedećih 400 000 godina
Pridružite se raspravi u našoj Telegram grupi. KOZMOS Telegram
Pozdrav svima! Hvala što čitate Kozmos.hr! Ja sam Ivan i dugi niz godina pišem o svermiu, astronomiji, znanosti, povijesti i arheologiji, a imao sam priliku sudjelovati i u dokumentarcima Science Discovery-ja te History Channel-a.
