Nakon gotovo pet godina na Marsu, NASA-in rover Perseverance prešao je gotovo 40 kilometara i nastavlja put prema novoj regiji koju tim naziva “Lac de Charmes”. Usput su inženjeri provodili opsežna ispitivanja izdržljivosti roverovih sustava i istodobno prikupljali nove znanstvene rezultate u krateru Jezero. U sljedećih godinu dana očekuje se potraga za stijenama pogodnima za uzorkovanje u novom području.
Kao i Curiosity, koji od 2012. istražuje drugo područje Marsa, Perseverance je projektiran za dugotrajan rad. NASA-in Laboratorij za mlazni pogon (Jet Propulsion Laboratory, JPL) u južnoj Kaliforniji, koji je izgradio rover i vodi misiju, nastavio je na Zemlji testirati ključne dijelove kako bi provjerio mogu li pouzdano raditi još godinama. Ovog ljeta JPL je potvrdio da rotacijski aktuatori koji zakreću kotače mogu optimalno raditi za najmanje dodatnih 60 kilometara, a u tijeku su i usporediva ispitivanja sustava kočenja.
Tijekom posljednje dvije godine inženjeri su na taj način detaljno procijenili gotovo sve podsustave vozila te zaključili da mogu raditi najmanje do 2031. godine. “Ova testiranja pokazuju da je rover u izvrsnom stanju”, rekao je zamjenik voditelja projekta Perseverancea Steve Lee iz JPL-a, koji je rezultate u srijedu predstavio na godišnjem skupu Američke geofizičke unije (American Geophysical Union, AGU), najvećem okupljanju planetarnih znanstvenika u Sjedinjenim Državama. “Svi sustavi u potpunosti su sposobni podržati vrlo dugoročnu misiju temeljitog istraživanja ove fascinantne regije Marsa.”
Perseverance se dosad kretao kraterom Jezero, mjestom nekadašnjeg jezera i riječnog sustava, gdje prikuplja uzorke jezgri stijena znanstveno visoke vrijednosti. U rujnu je tim objavio da uzorak iz stijene s nadimkom “Cheyava Falls” sadrži mogući karakteristični trag nekadašnjeg mikrobnog života.
Učinkovitije kretanje uz veću autonomiju
Uz šest znanstvenih instrumenata, Perseverance ima i više autonomnih mogućnosti od prethodnih rovera. U radu nedavno objavljenom u časopisu IEEE Transactions on Field Robotics opisan je alat za autonomno planiranje pod nazivom “Enhanced Autonomous Navigation”, ili ENav. Softver promatra teren do oko 15 metara unaprijed, traži moguće opasnosti, zatim odabire put bez prepreka i određuje kako će se kotači usmjeriti prema odabranoj ruti.
Inženjeri u JPL-u precizno planiraju dnevne aktivnosti rovera na Marsu. Međutim, nakon što rover krene u vožnju, djeluje samostalno i ponekad mora reagirati na neočekivane prepreke u reljefu. Prethodni roveri mogli su to u određenoj mjeri, ali ne i kada su prepreke bile zgusnute jedna uz drugu.
Nisu mogli ni dovoljno unaprijed procjenjivati teren, pa su se vozila usporavala pri prilasku pješčanim udubinama, stijenama i rubovima. ENavov algoritam, nasuprot tome, procjenjuje svaki kotač zasebno u odnosu na visinske razlike terena, kompromise između različitih ruta te zone “keep-in” i “keep-out” koje su za putanju unaprijed označili ljudski operateri.
“Više od 90 posto Perseveranceova putovanja oslanjalo se na autonomnu vožnju, što je omogućilo brzo prikupljanje raznolikog skupa uzoraka”, rekao je istraživač autonomije u JPL-u Hiro Ono, vodeći autor rada. “Kako ljudi u budućnosti budu odlazili na Mjesec, pa i na Mars, autonomna vožnja na velike udaljenosti postajat će još kritičnija za istraživanje tih svjetova.”
Novi uvidi iz rubnog dijela kratera Jezero
Drugi rad, objavljen u srijedu u časopisu Science, opisuje što je Perseverance otkrio u području “Margin Unit”, geološkoj zoni na rubu, odnosno unutarnjem obodu kratera Jezero. Rover je iz tog područja prikupio tri uzorka. Znanstvenici smatraju da bi mogli biti posebno korisni za razumijevanje načina na koji su drevne stijene iz duboke unutrašnjosti Marsa međudjelovale s vodom i atmosferom, pomažući u stvaranju uvjeta povoljnih za život.
Od rujna 2023. do studenoga 2024. Perseverance se uspinjao 400 metara kroz područje Margin Unit, proučavajući stijene putem, osobito one koje sadrže mineral olivin. Minerali se koriste kao svojevrsni vremenski pokazatelji jer kristali u njima mogu sačuvati podatke o točnom trenutku i uvjetima u kojima su nastali.
Krater Jezero i okolno područje sadrže velike rezerve olivina, minerala koji nastaje na visokim temperaturama, obično duboko unutar planeta, te nudi uvid u procese u unutrašnjosti. Znanstvenici misle da je olivin u Margin Unit nastao u intruziji, procesu u kojem se magma probija u podzemne slojeve i hlađenjem se pretvara u magmatsku stijenu. U ovom slučaju, erozija je kasnije tu stijenu izložila na površini, gdje je mogla stupiti u interakciju s vodom iz drevnog jezera u krateru i s ugljikovim dioksidom, koji je bio obilan u ranoj atmosferi Marsa.
Takve interakcije stvaraju nove minerale, karbonate, koji mogu sačuvati znakove prošlog života, ali i tragove promjena u atmosferi Marsa kroz vrijeme. “Ova kombinacija olivina i karbonata bila je glavni čimbenik u odluci da se sleti u krater Jezero”, rekao je vodeći autor novog rada Ken Williford, znanstvenik u Institutu za znanost Blue Marble Space u Seattleu i član znanstvenog tima Perseverancea. “Ti su minerali snažni zapisivači planetarne evolucije i potencijala za život.”
Zajedno, olivin i karbonati bilježe međuodnos stijena, vode i atmosfere unutar kratera, uključujući to kako su se svi ti sustavi mijenjali tijekom vremena. Čini se da je olivin u podnožju Margin Unita bio izmijenjen djelovanjem vode, ondje gdje bi bio potopljen. Međutim, što se Perseverance više penjao, to je olivin pokazivao više tekstura povezanih s magmatskim komorama, poput kristalizacije, i manje znakova izmjene vodom.
Kako Perseverance napušta Margin Unit i kreće prema “Lac de Charmes”, tim će dobiti priliku prikupiti nove uzorke bogate olivinom i usporediti razlike između ta dva područja.
Ivan je novinar i autor koji piše o znanosti, svemiru i povijesti. Gostuje kao stručni sugovornik na Science Discovery i History Channelu te piše za Večernji list. Osnivač je Kozmos.hr, prvog hrvatskog portala posvećenog popularizaciji znanosti.
