NASA-in rover Perseverance analizirao je neaktivne pješčane formacije visoke do 1 metar kako bi bolje razumio kako vjetar danas preoblikuje površinu Crvenog planeta.
Mars svoju prošlost čuva u stijenama, ali sadašnjost oblikuju pijesak i vjetar. Nakon istraživanja prijelaza između glinovitih slojeva i stijena bogatih olivinom na lokaciji Westport, Perseverance se ponovno uputio prema jugu. Plan je bio popeti se na novo otkriveni odsjek geološke formacije nazvane Midtoya, no nagib i nestabilno, kamenito tlo onemogućili su napredak. Nakon nekoliko pokušaja tim je odustao i potražio sigurniju rutu po ravnijem terenu.
Ipak, putovanje nije bilo uzaludno. Rover je na tom potezu naišao na stijene s kuglastim inkluzijama, koje su se vjerojatno otkotrljale niz padinu s područja Midtoye. Posebnu pažnju privukla je neobična stijena nazvana Horneflya, oblika koji podsjeća na kacigu ili šiljati šešir, što je izazvalo veliko zanimanje javnosti.
Zašto proučavati stabilne pješčane strukture?
Sljedeća postaja bila je Kerrlaguna, gdje se strmi nagibi pretvaraju u polje “pješčanih grebena”, velikih, vjetrom oblikovanih struktura koje dosežu visinu do 1 metar. Iako se primarni ciljevi misije odnose na proučavanje drevnih stijena i tragova vode, znanstvenici su odlučili provesti kratku kampanju posvećenu ovim formacijama. Razlog je jasan: razumijevanje današnjih procesa jednako je važno kao i istraživanje prošlosti. Na Marsu vjetar i pijesak neprestano preoblikuju površinu, stvarajući uzorke koje tek treba u potpunosti shvatiti.
Ovo nije prvi put da NASA istražuje pješčane formacije na Marsu. Prije gotovo deset godina Curiosity je u krateru Gale proučavao aktivnu pješčanu dinu Namib, poznatu i po kultnoj “selfie” fotografiji. No neaktivne, prašnjave strukture poput onih u Kerrlaguni raširene su po cijelom planetu. Njihova analiza može otkriti tragove o ulozi vjetra i vlage u prošlosti, ali i kako te sile djeluju danas.
Na lokaciji Kerrlaguna Perseverance je koristio instrumente SuperCam, Mastcam-Z i meteorološki sustav MEDA kako bi ispitao veličinu i kemijski sastav zrna pijeska te utvrdio postoje li slane kore nastale tijekom vremena. Takva mjerenja nisu važna samo za znanost. Jednog dana mogla bi biti presudna za ljudske misije, jer će astronauti morati koristiti lokalne resurse za preživljavanje na Marsu.
Sljedeći veliki cilj nalazi se na lokaciji Lac de Charmes, gdje se proteže znatno šire polje pješčanih formacija, što će omogućiti još opsežnija istraživanja.
Stabilni oblici marsovskog pijeska skrivaju dragocjene podatke o sadašnjosti planeta, i o budućnosti ljudskog istraživanja.
Ivan je novinar i autor koji piše o znanosti, svemiru i povijesti. Gostuje kao stručni sugovornik na Science Discovery i History Channelu te piše za Večernji list. Osnivač je Kozmos.hr, prvog hrvatskog portala posvećenog popularizaciji znanosti.
