Ovaj savršeno očuvani fosil kornjače, otkriven u Donjoj Bavarskoj, star je 150 milijuna godina i baca svjetlo na vrstu i njezin stanište koji su cvjetali u južnoj Njemačkoj tijekom mezozoika. Fosil je najcjelovitiji do sada otkriven primjerak Solnhofia parsonsi, što sugerira obalno stanište zbog relativno kratkih udova, koji oštro kontrastiraju s produženim perajama današnjih morskih kornjača.
“Nikad prije nismo vidjeli primjerak Solnhofie s tako savršeno očuvanim udovima,” primjećuje Felix Augustin iz radne skupine za Biogeologiju Sveučilišta u Tübingenu. Glava i oklop Solnhofia parsonsi također su posebno dobro očuvani. Kljun je produljen i šiljat, glava je trokutasta, a s duljinom nešto više od devet centimetara, gotovo čini polovicu veličine oklopa.
Solnhofia Parsonsi: Savršeno očuvani fosil kornjače
“Velika glava Solnhofije mogla se koristiti za drobljenje tvrde hrane poput beskičmenjaka s kućicom, slično nekim modernim kornjačama. Međutim, to ne znači nužno da su takve stvari bile jedine komponente njene prehrane,” ističe Márton Rabi, znanstvenik sa Sveučilišta u Tübingenu i koautor studije objavljene u časopisu PLOS ONE.
Ime Solnhofia potječe od vapnenačkih naslaga Solnhofena, smještenog južno od Nürnberga u dolini Altmühl, poznatog po bogatom nalazištu fosila, uključujući one Archaeopteryxa – jedne od najranijih ptica – i brojnih pterosaura i morskih gmazova.
Rudarstvo i očuvanje; Solnhofia Parsonsi
Fosil Solnhofia parsonsi iskopan je u kamenolomu u okrugu Painten, zapadno od Regensburga. Sustavna iskopavanja fosila na ovom području započela su tek prije dvadesetak godina. Andreas Matzke, drugi koautor studije sa Sveučilišta u Tübingenu, objašnjava izvanrednu očuvanost fosila u vapnenačkim slojevima. “Ključnu ulogu u ovoj visokoj razini očuvanja igraju okolišni uvjeti toga doba,” napominje Matzke.
Prije otprilike 150 milijuna godina, plitko tropsko more prostiralo se preko južne Njemačke, prošarano otocima i grebenima koji su odvajali lagune od otvorenog mora. Kada su flora i fauna umrli, njihovi ostaci potonuli su na dno bazena, gdje je zbog niske razine kisika i visoke razine soli, raspadanje bilo inhibirano. To je omogućilo da se ti ostaci fosiliziraju unutar vapnenca, često s izvanrednim detaljima.
Pridružite se raspravi u našoj Telegram grupi. KOZMOS Telegram –t.me/kozmoshr
