Vinča, jedna od najstarijih kultura u Europi, ponovno je došla u središte znanstvenog interesa nakon što su arheolozi otkrili veliko neolitičko naselje staro 7.000 godina.
Međunarodni istraživački tim predvođen grupom ROOTS otkrio je dosad nepoznato naselje iz kasnog neolitika nedaleko od rijeke Tamiš, u sjeveroistočnoj Srbiji. Ovo otkriće, ostvareno u suradnji s Muzejom Vojvodine u Novom Sadu, Nacionalnim muzejom u Zrenjaninu i Nacionalnim muzejom u Pančevu, ocijenjeno je kao iznimno važno zbog rijetkosti sličnih nalazišta u banatskoj regiji Srbije. “Naselje ovih dimenzija je impresivno”, izjavio je profesor Martin Furholt, voditelj tima i stručnjak s Odsjeka za arheologiju Sveučilišta u Kielu. Geofizička istraživanja provedena u ožujku otkrila su da se nalazište, smješteno blizu suvremenog sela Jarkovac u Vojvodini, prostire na 11 do 13 hektara i okruženo je s četiri do šest kanala ili jaraka.
“Geofizički podaci nam omogućavaju jasan uvid u strukturu lokaliteta kakav je bio prije 7.000 godina”, dodao je Fynn Wilkes, doktorand u grupi ROOTS i suvoditelj istraživanja. Paralelno s geofizičkim mjerenjima, tim je detaljno pregledao površinu okolnog područja u potrazi za artefaktima. Materijali koji su pronađeni ukazuju na to da je naselje bilo dio Vinča kulture (5400-4400 pr. Kr.), poznate po tamnoj keramici s izraženim dekoracijama i glinenim te kamenim idolima s neobičnim trokutastim licima.
Također su identificirani značajni utjecaji regionalne kulture Banat. “Ovo je posebno značajno, s obzirom na to da je poznato vrlo malo naselja s materijalima karakterističnim za kulturu Banat u današnjoj Srbiji”, objasnio je Wilkes. Tijekom dvotjedne istraživačke kampanje, tim ROOTS-a u suradnji s kolegama iz Muzeja Janus Pannonius u Pečuhu, Mađarska, proučavao je i nekoliko kružnih lokaliteta iz kasnog neolitika povezanih s kulturom Lengyel (5000/4900-4500/4400 pr. Kr.). Upotreba geofizičkih tehnologija i sistematska terenska prospekcija omogućile su preciznije određivanje vremenskih razdoblja pojedinih lokaliteta. “Kombinacija ovih metoda omogućila nam je da točnije odredimo starost pojedinih struktura”, naglasila je Kata Furholt, suvoditeljica tima i istraživačica na Sveučilištu u Kielu. “Na primjer, neki lokaliteti koji su prethodno bili klasificirani kao kasnoneolitske jame zapravo su se pokazali mnogo mlađima.”
“Jugoistočna Europa ključna je regija za razumijevanje kako su se znanje i tehnologije širili tijekom ranijih razdoblja ljudske povijesti i kako su povezani s društvenim nejednakostima. Ovdje su prvi put u Europi nastale nove tehnologije i znanja, kao što je metalurgija. Novootkrivena i reklassificirana nalazišta pružaju nam dragocjene podatke za bolje razumijevanje društvenih nejednakosti i prijenosa znanja”, zaključio je Furholt. Rezultati se trenutno integriraju u interdisciplinarni projekt ‘Nejednakost bogatstva i znanja’ koji provodi skupina ROOTS. Analize su još uvijek u tijeku.
Pozdrav svima! Hvala što čitate Kozmos.hr! Ja sam Ivan i dugi niz godina pišem o svermiu, astronomiji, znanosti, povijesti i arheologiji, a imao sam priliku sudjelovati i u dokumentarcima Science Discovery-ja te History Channel-a.
