Otkrivena pjesma koju su prije 2700 godina učili školarci u Babilonu

Pronađena himna koju su prije tri tisućljeća učili školarci u Babilonu.

---

Zamislite da iz glinene pločice izroni glas drevnog grada – pjesma koju su prije gotovo tri tisućljeća učila djeca u školama Babilona. Pjesma koja veliča grad, njegovog boga, zakone i prirodu, stoljećima je bila izgubljena, a sada je ponovno sastavljena iz zaboravljenih fragmenata.

Himna o gradu, ljudima i bogu Marduku

Dvojica znanstvenika – prof. Enrique Jiménez sa Sveučilišta Ludwig-Maximilian u Münchenu i dr. Anmar Fadhil sa Sveučilišta u Bagdadu – rekonstruirali su većinu drevne babilonske himne ispisane klinastim pismom. Tekst potječe iz razdoblja između 7. i 1. stoljeća pr. Kr., no izvorna verzija vjerojatno je i starija.

“Riječ je o fascinantnoj pjesmi koja opisuje Babilon u svoj njegovoj veličini i donosi uvid u život njegovih stanovnika, i muškaraca i žena,” rekao je Jiménez u službenom priopćenju.

Prema procjeni autora, izvorna himna imala je oko 250 redaka, a do danas je sačuvano otprilike dvije trećine. I to ne na jednoj, nego na više od 30 različitih glinenih pločica – dokaz da je tekst bio iznimno važan i raširen u obrazovnom sustavu drevnog Babilona.

Prva riječ bogu, zatim Esagili, pa samom Babilonu

Himna započinje hvalospjevom bogu Marduku, zaštitniku grada, zatim prelazi na njegov slavni hram Esagilu, da bi se potom proširila na sam Babilon. Grad se opisuje kao mjesto blagoslovljeno zakonom, redom i plodnošću – uspoređen s dragim kamenjem i vrtovima punim voća.

Jedan od najimpresivnijih odlomaka posvećen je rijeci Eufrat i proljetnom poplavljivanju koje je donosilo novu plodnost poljima:

“Njegova polja bujaju biljem i cvijećem,
Livade, u jarkom cvatu, niču ječmom,
Žetva se skuplja u snopove,
Stada leže na zelenim pašnjacima,
Bogatstvo i sjaj — što dolikuje čovjeku —
Darivani su, umnoženi, kraljevski podijeljeni.”

Prema autorima studije, ovo je jedan od rijetkih primjera da mezopotamska književnost opisuje prirodne pojave s takvom pažnjom. “Postoji još samo jedan poznat dulji opis dolaska proljeća u cjelokupnoj mezopotamskoj književnosti,” ističu.

Babilonski zakon, žene i poštovanje stranaca

Osim što uzdiže grad, himna veliča i njegove ljude – opisuje ih kao pravedne, poštuju zakon, štite siromašne i siročad. Posebno se navodi da stanovnici Babilona iskazuju poštovanje i prema strancima, iako autori pojašnjavaju da se pritom vjerojatno misli na strane svećenike koji su boravili u gradu.

U tekstu se spominju i žene, iako u ograničenom kontekstu. Nisu prikazane kao junakinje ili vođe, već se njihova vrijednost povezuje s “odanosti i diskrecijom”. Ipak, s obzirom da je riječ o jedinom sačuvanom tekstu koji uopće spominje žene u Babilonu, i to je značajan povijesni uvid.

Tekst koji su djeca prepisivala u školama

Ono što ovu pjesmu čini posebno zanimljivom jest činjenica da je bila dio školskog kurikuluma. Djeca su je morala prepisivati na glinene pločice – iznova i iznova – što pokazuje koliko je tekst bio cijenjen.

“Neobično je da tako popularan tekst u svoje doba do sada nije bio poznat,” kaže Jiménez.

Jiménez je ujedno član međunarodnog projekta koji digitalizira svaki sačuvani fragment klinastog pisma. Posebna pažnja pritom se posvećuje tekstovima koji se pojavljuju na više od 20 pločica — znak da su u svoje vrijeme imali iznimno kulturno značenje.

Himna o Babilonu, njegovim zakonima, prirodi, božanstvima i ljudima možda djeluje jednostavno, ali otkriva duboke slojeve vrijednosti, vjerovanja i svakodnevice civilizacije koja je nekoć bila srce svijeta. Studija je objavljena u znanstvenom časopisu Iraq.