Znanstvenici su razotkrili misterij 120 milijuna godina stare tektonske ploče koja je u prošlosti obuhvaćala četvrtinu sadašnjeg Tihog oceana. Ova ploča bila je skrivena tisućama godina, sve dok njezin trag nije postupno nestao uranjajući u Zemljine dubine.
Suzanna van de Lagemaat, nadolazeća geologinja sa Sveučilišta u Utrechtu, udružila se s Douweom van Hinsbergenom, njezinim mentorom, kako bi razotkrila ovu geološku misteriju. Temeljitim povezivanjem podataka iz planinskih lanaca s fragmentima oceaničkih ploča preko azijsko-pacifičkog područja, došli su do nevjerojatnog otkrića.
“Vjerovali smo da istražujemo ostatke neke već poznate nestale ploče,” rekla je van de Lagemaat. “No, naša detaljna magnetska analiza upućivala je na to da su otkrića zapravo iz dalekog sjevera, što ukazuje na ostatke do sada nepoznate ploče.”
Pontus ploče
Ovu tek otkrivenu ploču nazvali su Pontus ploča. Istraživanja sugeriraju da je ovaj veliki segment nekad činio četvrtinu današnjeg Tihog oceana. Proučavajući geološku povijest unatrag 160 milijuna godina, istraživači su naslikali sliku tadašnjeg svijeta – golemog oceana koji je razdvajao Euroaziju od Australije, dok je bio povezan s Antarktikom pod okriljem superkontinenta Pangaea.
Međutim, neminovno kretanje tektonskih ploča uzrokovalo je postupno nestajanje Pontus ploče, što je omogućilo da Borneo i Filipini dođu na svoje današnje pozicije.
Izazovi proučavanja Junction regije
Fokus istraživanja van de Lagemaat bila je složena Junction regija, tektonska točka koja se proteže od Japana do Bornea i sve do Novog Zelanda. Spajajući različite podatke, uspjela je pratiti kretanje ploča od doba dinosaura do danas.
Za razliku od prethodnika, van de Lagemaat i van Hinsbergen nisu se oslanjali isključivo na tradicionalne paleogeomagnetske podatke. Umjesto toga, fokusirali su se na sveobuhvatno proučavanje šireg područja zapadnog Pacifika i njegovog drevnog prethodnika, superoceana Panthalassa.
“Naše istraživanje temeljilo se na modelu koji odražava stvarne tektonske granice koje su u skladu s trenutnim geološkim znanjima,” istaknuli su u svojoj znanstvenoj publikaciji.
Seizmički tragovi otkrivaju prošlost
Rezultati istraživanja van Hinsbergena potvrdili su predviđanja koja su postavili prije više od desetljeća, temeljena na neobičnostima seizmičkih podataka. Ti podaci ukazivali su na fragmente drevne ploče zakopane duboko u Zemljinoj unutrašnjosti.
Dodatni tragovi ove predložene Pontus ploče pronađeni su u Palawanu na Filipinima i čak u Južnom Kineskom moru. Ta otkrića bila su u skladu s geološkim formacijama Bornea koje je proučavala van de Lagemaat.
Van Hinsbergen je naglasio: “Prava veličina Pontus ploče postala je jasna tek nakon što je Suzanna detaljno proučavala regije ‘Prstena vatre’, posebno uzimajući u obzir formacije na Borneu.” Cijelo istraživanje možete pronaći u časopisu Gondwana Research.
Pridružite se raspravi u našoj Telegram grupi. KOZMOS Telegram –t.me/kozmoshr
