Što ako Orionova maglica, Plejade i Hijade dijele istu zvjezdanu prošlost?
Nova studija sugerira upravo to: da Orionova maglica, Plejade i Hijade nisu samo blizu na nebu, nego da potječu iz istog izvora. Astrofizičari s Instituta za napredne studije u temeljnoj znanosti (IASBS) u Iranu i Sveučilišta u Bonnu izradili su simulaciju koja pokazuje kako bi ta tri slavna skupa mogla biti različita poglavlja istog kozmičkog razvoja. Studija je objavljena u časopisu Monthly Notices of the Royal Astronomical Society.
Mladi, zreli i stari
Na prvi pogled, Orionova maglica, Plejade i Hijade djeluju kao potpuno odvojeni objekti. Orionova maglica (Orion Nebula Cluster, ONC) mlada je regija u kojoj zvijezde još uvijek nastaju – stara svega 2,5 milijuna godina i udaljena oko 1.350 svjetlosnih godina. U njoj se nalaze tisuće mladih zvijezda uronjenih u oblake plina iz kojih su se formirale.
Plejade, poznate i kao Sedam sestara, znatno su starije – oko 100 milijuna godina. Njihove zvijezde su raspršenije, ali još uvijek prepoznatljive. Hijade su najstarije u trojcu – procjenjuju se na 700 milijuna godina i sadrže još rijeđe raspoređene zvijezde.
Unatoč tim razlikama, istraživači su pronašli snažne pokazatelje da svi ti skupovi potječu iz istog primordijalnog sustava.
Računalne simulacije prate razvoj kroz 800 milijuna godina
Uz pomoć naprednih računalnih modela, tim je rekonstruirao mogući put od guste, plinom bogate nakupine, poput Oriona, do razrijeđenih, starijih skupova poput Hijada. Simulacije su uključivale precizne izračune gravitacijskih utjecaja između zvijezda, interakcije s galaktičkim okolišem te gubitak mase kroz vrijeme.
Model se pokazao izuzetno uvjerljivim: veličina, masa i struktura svih triju skupova u različitim fazama života gotovo savršeno odgovaraju promatranim podacima. Prema autorima, takav evolucijski scenarij nije samo moguć, već i vrlo vjerojatan.
“Naši izračuni zvjezdane dinamike pokazuju da su Orion, Plejade i Hijade vjerojatno nastali iz iste roditeljske nakupine,” kaže prof. dr. Pavel Kroupa s Helmholtzova instituta pri Sveučilištu u Bonnu, jedan od koautora rada. “Možemo ih promatrati kao fotografije istog sustava snimljene u različitim životnim razdobljima: kao beba, adolescent i starac.”
Gubitak zvijezda ne znači raspad
Jedan od ključnih uvida ove studije odnosi se na evoluciju samih skupova: tijekom stotina milijuna godina, zvjezdani skup poput ONC-a može izgubiti do 85 posto svojih zvijezda, ali ipak zadržati koherentnu strukturu – što podsjeća upravo na Hijade.
“Čak i nakon gubitka velikog broja zvijezda, ostaci skupa ostaju gravitacijski povezani i zadržavaju identitet,” pojašnjava dr. Ghasem Safaei, voditelj istraživanja s IASBS-a. Simulacije su pokazale da se Orion najprije transformira u konfiguraciju sličnu Plejadama, a zatim s vremenom evoluira u nešto nalik Hijadama.
To daje novu perspektivu na prirodu otvorenih zvjezdanih skupova i njihovu otpornost u turbulentnom galaktičkom okolišu.
Zajednička lokacija na nebu možda nije slučajna
Zanimljivo je da se sva tri skupa, Orion, Plejade i Hijade, nalaze u istom dijelu noćnog neba, između sazviježđa Bika i Oriona. Astronomi već dugo primjećuju tu prostornu bliskost, no nova studija sugerira da se ne radi o pukoj slučajnosti.
“Fizičko okruženje u kojem nastaju otvoreni skupovi očito ima značajan utjecaj na njihov razvoj,” kaže prof. Hosein Haghi, još jedan od koautora studije. “Postoji određeni ‘preferirani režim’ formiranja, u kojem se zvijezde unutar molekularnih oblaka organiziraju u slične strukture.”
Jedan od ključnih uvida odnosi se na osjetljivu ravnotežu između unutarnjih i vanjskih sila koje oblikuju sudbinu zvjezdanih skupova. Unutarnja dinamika, interakcije među zvijezdama, binarni sustavi, lokalni udarni valovi, djeluje zajedno s vanjskim gravitacijskim silama Mliječne staze.
“Ova ravnoteža presudna je za razumijevanje kako se skupovi razvijaju, šire i opstaju,” zaključuje prof. Akram Hasani Zonoozi s IASBS-a, koja trenutno radi u Bonnu. “Naša istraživanja pokazuju da suvremene simulacije mogu vrlo uspješno predvidjeti stvarne astronomske podatke.”
Ako su Orionova maglica, Plejade i Hijade zaista evolucijski rođaci, onda noćno nebo možda ne prikazuje odvojene točke svjetlosti, već stranice iste kozmološke biografije. A to znači da u strukturi naše galaksije postoji više reda i ponavljanja nego što se dosad mislilo, i da svemir, poput arhitekta, neprestano ponavlja iste nacrte u novim oblicima.
Ivan je novinar, bloger i autor s više od 15 godina iskustva u digitalnim medijima. Piše o širokom spektru tema, uključujući svemir, astronomiju, znanost, povijest i arheologiju. Objavljuje kao gostujući autor u Večernjem listu, a kao stručni sugovornik gostovao je u emisijama na kanalima Science Discovery i History Channel. Osnivač je portala Kozmos.hr, prvog hrvatskog online magazina posvećenog popularizaciji znanosti i svemira.
