kozmos.hr
Svemir

Odakle dolazi tolika prašina Marsove atmosfere?

Pijavica (tj. 'vrag prašine') kojeg je odozgo snimila HiRISE kamera Mars Reconnaissance Orbitera. Pijavica je široka oko 70 metara i visoka čak do 20 kilometara (©NASA/JPL-Caltech/UA).
autor
objavljeno

NASA-in rover Perseverance nakon dužeg promatranja ponudio je konkretne dokaze i prve odgovore na pitanje kako i odakle dolazi silna prašina koja je vidljiva u Marsovoj atmosferi.

Prašina na Crvenom planetu

Velike količine prašine – koje Marsovoj atmosferi daju žuto-ružičastu boju – u atmosferi završavaju djelovanjem vrtložnih ‘vragova’ (eng. dust devil, zapravo malih vrtloga, tj. pijavica) prašine i povremenim, ali snažnim, naletima vjetra. Zaključak je to do kojeg je došla NASA nakon niza promatranja Marsovog rovera Perseverancea.

„Podizanje izazvano naletima koje je Perseverance otkrio u krateru Jezero prvi je zaista definitivan događaj dizanja prašine koji smo vidjeli,“ rekla je Claire Newman, glavna autorica studije u kojoj su prezentirane nove spoznaje.

Mars je prekriven finom ‘hrđavom’ prašinom, a regionalne i globalne prašne oluje mogu podići velike količine te prašine u atmosferu Marsa. Jednom podignuta u atmosferu ova prašina prvenstveno raspršuje crvenije valne duljine svjetlosti te tako daje Marsovom nebu specifičnu boju. No, dok su prašne oluje obično sezonske – uglavnom se poklapaju s ljetom na južnoj hemisferi planeta – Mars i dalje ima prašnjavo nebo i nakon sezone prašnih oluja. Ova dosljednost znači da moraju postojati alternativni i stabilniji izvori atmosferske prašine.

Prva pijavica (tj. 'vrag prašine') koju je Perseverance uočio na Marsu. U prosjeku jedan jedna pijavica dnevno prođe preko rovera (©NASA/JPL–Caltech).
Prva pijavica (tj. ‘vrag prašine’) koju je Perseverance uočio na Marsu. U prosjeku jedan jedna pijavica dnevno prođe preko rovera (©NASA/JPL–Caltech).

Što još djeluje osim oluja?

Perseverance je po prvi puta vidio da se prašina također diže u atmosferu putem ‘vragova prašine’ – tj. pijavica – te rjeđih jakih naleta vjetra. Tijekom prvih 216 marsovskih dana misije rover je u prosjeku u svojoj blizini detektirao jednu pijavicu dnevno.

MEDA-ini (Mars Environment Dynamics Analyzer) senzori za zračenje i prašinu u stanju su detektirati oblake prašine koje podižu pijavice i naleti vjetra, dok drugi MEDA senzori mjere tlak zraka, temperaturu i brzinu vjetra. Rjeđi od pijavica – ali sposobni podići još više prašine – povremeni su i jaki dnevni udari vjetra koji pušu uzbrdo.

Atmosfera Marsa

Zatopljenje uzrokuje širenje atmosfere, tj. smanjuje gustoću atmosfere, a potencijalni učinak može imati posljedice za bilo koju letjelicu koja leti kroz atmosferu – bilo da se radi o sondi koja prolazi kroz ulazak, spuštanje i slijetanje, ili o malom helikopterskom pratiocu Perseverancea, Ingenuityu, koji izvodi kratke izviđačke letove za rover.

„Najveća briga u vezi s Ingenuityjem je promjena gustoće zraka. Helikopter ima različite postavke za različita doba godine jer se gustoća atmosfere na Marsu dosta mijenja tijekom godine,“ rekla je Newman.

Unatoč ulozi naleta vjetra, najveći izvor atmosferske prašine ipak ostaju oluje prašine, koje mogu biti u rasponu od regionalnih oluja (koje se raznose u nekoliko dana) do oluja koje traju mjesecima i obavijaju cijeli planet prašinom. Međutim, oluje same po sebi nisu dovoljne da trajno zadrže velike količine prašine u atmosferi Marsa.

Pijavica (tj. 'vrag prašine') kojeg je odozgo snimila HiRISE kamera Mars Reconnaissance Orbitera. Pijavica je široka oko 70 metara i visoka čak do 20 kilometara (©NASA/JPL-Caltech/UA).
Pijavica (tj. ‘vrag prašine’) kojeg je odozgo snimila HiRISE kamera Mars Reconnaissance Orbitera. Pijavica je široka oko 70 metara i visoka čak do 20 kilometara (©NASA/JPL-Caltech/UA).

Prašnjavo Marsovo nebo

Naime, lokalna prašna oluja mogu podići mnogo više prašine od pijavica i površinskih naleta vjetra, ali ove lokalne oluje su kratkotrajne. Za razliku od njih pijavice i površinski udari konzistentni su kroz cijelu Marsovu godinu i sve regije površine, što rezultira njihovim stalnim podizanjem prašine.

Postoje i naznake da se dizanje prašine ne odvija jednako svugdje na Marsu. NASA-in lender InSight – koji je sletio u Elysium Planitia u blizini marsovog ekvatora – nije vidio mnogo pijavica i vjetrova koji podižu prašinu, iako su Elysium Planitia i krater Jezero (u kojem se nalazi Perseverance) na prvi pogled dvije prilično slične regije.

Između lokaliteta ipak postoje određene razlike, a jedna od njih jest da se krater Jezero nalazi blizu jedne od velikih olujnih staza, „pa smo u nekom smislu znali da će biti malo drugačije [u smislu prašine]. Krater Jezero posebno je podložan podizanju prašine, a pokušaj razumjeti koja je ravnoteža između različitih događaja dizanja prašine, kao i zašto Jezero ima mnogo više podizanja od InSightovog mjesta slijetanja je stvarno zanimljiva zagonetka,“ zaključila je na kraju Newman.

Novootkrivena i neobjašnjiva Marsova aurora

Pridružite se raspravi u našoj Telegram grupi. KOZMOS Telegram

t.me/kozmoshr

Izvori:

Claire E. Newman et al., „The dynamic atmospheric and aeolian environment of Jezero crater, Mars,“ Science Advances 8/21 (2022).

Keith Cooper (25. svibnja 2022.), „Perseverance Mars rover figures out how devils and winds fill the Red Planet’s skies with dust,“ space.com (pristup 29. svibnja 2022).

Pratite Kozmos na Google Vijestima.