Znanstvenik i autor Roy Scranton, direktor Inicijative za okolišne humanističke znanosti na Sveučilištu Notre Dame, tvrdi da najveći izazov s kojim se čovječanstvo suočava u doba klimatskih promjena nije samo višak emisija ugljika ili potrošnja energije. Problem leži dublje, u složenosti same civilizacije, globalnog industrijskog društva koje je postalo preskupo za održavanje i izrazito ranjivo na okolišne pritiske.
Scranton smatra da se čovječanstvo nalazi u svojevrsnom zastoju, u situaciji u kojoj svako predloženo rješenje nailazi na gotovo nepremostive prepreke, od društvene inercije i političkog otpora do ograničenih resursa i sukobljenih prioriteta.
Zastoj kao središnja tema istraživanja
U svojoj najnovijoj knjizi Impasse: Climate Change and the Limits of Progress, Scranton, izvanredni profesor engleske književnosti, definira zastoj ne samo kao politički i institucionalni, nego i kao kognitivni, egzistencijalni i narativni problem. Kao jedini mogući izlaz predlaže prihvaćanje onoga što naziva “etičkim pesimizmom”.
“Mnogi poistovjećuju pesimizam s nihilizmom, apatijom ili očajem, no zapravo je riječ o priznavanju naših ograničenja, odustajanju od nerealnih ciljeva, pronalaženju solidarnosti u ljudskoj patnji i djelovanju ovdje i sada, a ne u nekoj utopijskoj budućnosti”, objašnjava Scranton.
Filozofija pesimizma i povijesni korijeni
Scranton podsjeća da je moderni pesimizam nastao kao kritika pretjeranog optimizma prosvjetiteljstva, ali da mu korijeni sežu dublje, od Sofokla do Bhagavad Gite. Povijest filozofije, kao i suvremeni uvidi psihologije, pokazuju da pesimizam nije samo način suočavanja s velikim problemima, nego i zdrav odgovor na nepredvidive okolnosti, osobito u kriznim vremenima.
U knjizi analizira i “mit o napretku”, društvene kolapse kroz povijest, neuspjehe u komunikaciji o klimatskim promjenama, politički ekstremizam i ideju “kraja svijeta kakvog poznajemo”. Zaključuje da suvremena progresivna modernost nije u stanju pojmiti postojeću situaciju.
Pesimizam kao etički odgovor
Scranton upozorava da je sklonost optimizmu u evoluciji imala značajnu ulogu, no u uvjetima globalne ekološke krize pokazala se izrazito neprilagođenom. Nasuprot tomu, pesimizam definira kao “točan, primjeren i prije svega etičan odgovor na sadašnje stanje, možda i jedini etičan odgovor koji nam preostaje”
Prema njegovu shvaćanju, pesimizam znači prihvaćanje ljudskih granica, razumijevanje da je patnja neizbježna, ali podnošljiva, te učenje kako živjeti i umirati svjesno. Istodobno, paradoksalno uključuje i oblik nade, nade da će život imati smisla i nakon “kraja svijeta.”
Ivan je novinar i autor koji piše o znanosti, svemiru i povijesti. Gostuje kao stručni sugovornik na Science Discovery i History Channelu te piše za Večernji list. Osnivač je Kozmos.hr, prvog hrvatskog portala posvećenog popularizaciji znanosti.
