Podrijetlo Mjeseca već je dugo vremena predmet intenzivnih znanstvenih rasprava. Znanstvena zajednica prihvatila je teoriju da je Marsu sličan objekt sudario sa Zemljom prije nekoliko milijardi godina, pri čemu su krhotine tog sudara stvorile Mjesec. Međutim, kako piše Universe Today, nova studija ukazuje na neočekivane nijanse u ovoj široko prihvaćenoj teoriji.
Mjesec: Nastanak i razvoj
Prema trenutnim znanstvenim spoznajama, Mjesec je nastao prije otprilike 4,5 milijardi godina, ubrzo nakon formiranja Sunčevog sustava. Teorija kaže da je do njegovog nastanka došlo nakon sudara rane Zemlje s protoplanetom veličine Marsa, kojeg nazivamo Teja. Ovaj sudar izbacio je ogromnu količinu materijala u orbitu oko Zemlje, koji se kasnije kondenzirao i formirao Mjesec.
Postoje brojni dokazi koji podupiru ovu teoriju, uključujući sličnosti u sastavu Zemljine kore i mjesečevog kamenja. Većina materijala iz oblaka krhotina vratila se na Zemlju, dok je značajan dio formirao Mjesec, a preostali materijal izbačen je iz sustava Zemlja-Mjesec.
U novoj studiji koju je proveo Stephen Lepp sa svojim timom sa Sveučilišta Nevada, istraživane su dinamike materijala izbačenog tijekom sudara. Nakon formiranja Mjeseca, njegova je orbita bila na udaljenosti od oko 5% današnje vrijednosti (prosječna udaljenost danas iznosi 384.400 km), no Mjesec se postupno udaljavao zbog plimskih sila između Zemlje i Mjeseca.
Evolucija površine Mjeseca
Površina Mjeseca bila je u početku prekrivena magmom koja se postupno hladila i stvrdnjavala, stvarajući poznatu koru, plašt i jezgru. Teška bombardiranja meteoritima ostavila su trag u obliku kratera i bazena, a vulkanska aktivnost dovela je do formiranja lunarnih mora. Danas Mjesec ima blago eliptičnu orbitu s ekscentricitetom od 0,0549, što znači da se njegova udaljenost od Zemlje kreće između 364.397 km i 406.731 km.
U ranim fazama sustava Zemlja-Mjesec, orbite čestica bile su znatno nestabilnije. Jedan od ključnih pojmova koji opisuje evoluciju orbita je čvorišna (nodalna) precesija, koja se dijeli na dvije vrste: precesiju čestica u orbiti oko vektora kutnog momenta sustava Zemlja-Mjesec i precesiju čestica u vrlo ekscentričnim binarnim sustavima kada je nagib orbite velik.
Zaključci studije pokazuju da su među svim mogućim orbitama čestica, polarne orbite bile najstabilnije. Također je dokazano da su takve orbite postojale u sustavu Zemlja-Mjesec nakon formiranja Mjeseca. S vremenom, kako se Mjesec udaljavao od Zemlje zbog plimskih interakcija, prostor u kojem su mogle postojati stabilne polarne orbite smanjivao se. Danas, s Mjesecom na njegovoj trenutnoj udaljenosti, stabilne polarne orbite više nisu moguće zbog dominantnog utjecaja nodalne precesije uzrokovane Suncem
Pozdrav svima! Hvala što čitate Kozmos.hr! Ja sam Ivan i dugi niz godina pišem o svermiu, astronomiji, znanosti, povijesti i arheologiji, a imao sam priliku sudjelovati i u dokumentarcima Science Discovery-ja te History Channel-a.
