Tim astronoma predstavio je novu metodu “crtanja” karte Mliječne staze koja se ne oslanja na položaje zvijezda, nego na njihov kemijski sastav. Primjenjujući je na podatke misije Gaia i promatranja Europskog južnog opservatorija, uspjeli su detaljnije proučiti dio krakova Scutum i Sagittarius te otkriti do sada nepoznatu poveznicu između njih, skriven u unutarnjim područjima Galaksije.
Kemijski potpisi umjesto obične karte zvijezda
Najdetaljniju kartu Mliječne staze do sada je izradila svemirska letjelica Gaia Europske svemirske agencije, koja je početkom ove godine završila s radom. Njezin potpuni skup podataka još se analizira, pa se očekuje da će iz njega tek stići najznačajniji rezultati. U novom radu, istraživači su kombinirali treće službeno objavljivanje Gaia podataka s velikim spektroskopskim istraživanjem Europskog južnog opservatorija, koje je tom katalogu dodalo informacije o kemijskim obiljima zvijezda.
Kako piše IFLScience, umjesto da gledaju gdje se zvijezde nalaze, znanstvenici su pratili njihova karakteristična kemijska obilježja, odnosno od čega su točno građene. Na taj su način uspjeli proučiti dio spiralnih krakova Scutum i Sagittarius, koji se nalaze prema središtu Mliječne staze, na potpuno nov način. Pri tome su otkrili i izbočinu, svojevrsni “spojni krak” koji povezuje ta dva glavna kraka, strukturu koja ranije uopće nije bila prepoznata.
Vanjski spiralni krakovi Mliječne staze razmjerno su dobro istraženi, ali što se ide bliže središtu, slika postaje sve nejasnija. Zemlja i Sunčev sustav nalaze se u tzv. Orionovu kraku, pa se ostatak Galaksije promatra iznutra. Nije moguće vidjeti Mliječnu stazu kao cjelinu, a guste nakupine prašine između Sunca i galaktičkog središta ne propuštaju dovoljno svjetlosti ni pri optičkim ni pri mnogim drugim vrstama promatranja. Zato broj spiralnih krakova i njihov precizan oblik još uvijek nisu čvrsto utvrđeni.
“Guste naslage prašine zaklanjaju pogled prema središtu Galaksije, a tradicionalne metode kao što su gustoća zvijezda ili raspodjela plina daju nam samo dio slike”, izjavio je u priopćenju glavni autor rada dr. Carlos Viscasillas Vázquez sa Sveučilišta u Vilniusu.
Spiralni krakovi, izbočine i valovi u Mliječnoj stazi
Umjesto klasičnog mapiranja, tim je želio provjeriti može li se spiralne krakove pratiti analizom kemijskih elemenata u zvijezdama. Za to su koristili zvjezdanu spektroskopiju, tehniku kojom se po raspodjeli linija u spektru svjetlosti određuje kemijski sastav zvijezda.
“Prije našeg rada postojalo je vrlo malo ovakvih istraživanja. Nismo znali hoće li metoda funkcionirati na sasvim drukčijem skupu podataka, ali uspjelo je. Čak smo prvi put uspjeli vidjeti spirale iz druge perspektive, u vertikalnom pogledu”, rekao je dr. Viscasillas Vázquez. Nova kemijska metoda otkrila je obrasce koji bi inače ostali skriveni, među njima i izdanak koji povezuje spiralne krakove Scutum i Sagittarius. “Primjenom tehnike koja nam omogućuje da precizno vidimo i male razlike u kemijskim obiljima, krakovi su se jasno izdvojili”, istaknula je dr. Laura Magrini iz opservatorija Arcetri u Italiji.
Analiza je pokazala da spiralni krakovi izravno utječu na stvaranje zvijezda. Iako zvijezde tijekom života mogu ulaziti i izlaziti iz područja povećane gustoće koje nazivamo spiralnim krakovima, u tim se regijama ipak zadržavaju prepoznatljivi kemijski tragovi. Autori posebno ističu i rad dr. Elise Poggio i njezina tima, koji su nedavno pokazali da Mliječnom stazom prolazi golemi val, struktura koja se proteže preko velikog dijela galaktičkog diska.
Dr. Viscasillas Vázquez opisao je izazov promatranja Mliječne staze usporedbom s pogledom na grad noću. “Promatrati Galaksiju slično je kao stajati u središtu osvijetljenog grada. Prema rubnim četvrtima pogled je jasniji, mogu se razlikovati ulice, kuće i pojedinačna svjetla koja se kreću ili miruju”, naveo je. “No čim se pogleda prema gradskom središtu, sve se stapa u gustu mrežu svjetala i zgrada, pa je teško izdvojiti pojedine strukture. Isto vrijedi i za Mliječnu stazu. Prema vanjskim dijelovima vidimo čišće, a prema galaktičkom središtu nailazimo na nagomilanu i složenu sliku.”
Zahvaljujući misiji Gaia i kombinaciji s drugim opservatorijima, razumijevanje strukture Mliječne staze posljednjih se godina znatno promijenilo, iako još postoje ozbiljna ograničenja. Već je predložen nasljednik misije Gaia, koji bi mogao otkriti i precizno izmjeriti još milijarde zvijezda. Do tada, nova metoda mapiranja na temelju kemijskih obilja omogućuje da se u galaktičkoj karti vidi mnogo više detalja. Svaki takav korak približava prikaz Mliječne staze stvarnom izgledu ovog “otočića zvijezda” u svemiru
Ivan je novinar i autor koji piše o znanosti, svemiru i povijesti. Gostuje kao stručni sugovornik na Science Discovery i History Channelu te piše za Večernji list. Osnivač je Kozmos.hr, prvog hrvatskog portala posvećenog popularizaciji znanosti.
