Istraživači su u prašini koja je ostala nakon što je masivni objekt eksplodirao u atmosferi 2013. otkrili nikad prije viđene kristale koji imaju jedinstvene morfološke osobitosti.
Znanstvenici su u malim, savršeno očuvanim, zrncima meteoritske prašine pronašli tipove kristala koji dosad nisu viđeni. Ogromna svemirska stijena eksplodirala je iznad ruskog grada Čeljabinska prije devet godina, ostavljajući iza sebe prašinu koju su znanstvenici proučavali u laboratoriju.
Meteorit težak 12.125 tona i širok 18 metara ušao je u atmosferu 15. veljače 2013. godine.
Srećom, kozmički objekt eksplodirao je nekih 38 kilometara iznad Čeljabinska u Rusiji, zasipajući okolno područje malim meteoritima. Ondašnji su stručnjaci incident opisali kao značajnu indikaciju opasnosti koju predstavljaju svemirski bolidi (tj. meteori velikoga sjaja).
Vatrene kugle poput one viđene u Čeljabinsku nisu viđene od eksplozije u Tunguskoj 1908. godine. Prema NASA-i, eksplodirala je snagom 30 puta većom od atomske bombe koja je pogodila Hirošimu.
Video snimka događaja pokazuje kako svemirska stijena izgara blistavom svjetlošću koja je bila svjetlija od sunca na nebu. Zvučni udar koji je stvorio ovaj bljesak svjetlosti bio je toliko snažan da je razbio staklo, oštetio zgrade te čak ozlijedio više od 1200 ljudi u gradu.
Znanstvenici su proučavali male komadiće svemirskog kamenja, poznate kao meteorska prašina, koji su ostali nakon eksplozije meteora. Tijekom takvih proučavanja znanstvenicima često promaknu sićušna zrnca koja zaostaju meteori dok izgaraju jer su premalena da bi ih pronašli, otpuhne ih vjetar, padnu u ocean ili ih njihova okolina kontaminira.
Međutim, u ovom slučaju golemi oblak prašine lebdio je nebom više od četiri dana nakon eksplozije. Znanstvenici su stoga uspjeli izvući neke uzorke prašine zahvaljujući slojevima snijega koji su pali prije i nakon događaja.
Dok su ispitivali čestice prašine pod standardnim mikroskopom, autori studije naišli su na nove vrste kristala. Naime, okular člana tima slučajno se fokusirao na jednu od tih sićušnih struktura.
„Prvi kristal ugljika pronađen je tijekom istraživanja prašine pomoću optičkog mikroskopa jer su se njegovi aspekti slučajno našli u žarišnoj ravnini,“ objasnili su istraživači te dodali „pronaći ih pomoću elektronskog mikroskopa bilo je teško zbog njihove male veličine (oko 10 µm) i niskog faznog kontrasta.“
Ti su kristali pronađeni u mnogo više nakupina nakon što su istraživači ispitali prašinu pod jačim elektronskim mikroskopima.
Znanstvenici su u svom radu objavljenom u The European Physical Journal Plusu napisali da je pronalazak kristala elektronskim mikroskopom bio izazov zbog njihove male veličine. Prema njima kristali su izgledali gotovo kao kugle i šesterokutne šipke, što je „jedinstvena morfološka osobitost.“
Pomnije ispitivanje rendgenskih slika otkrilo je da su kristali sastavljeni od više slojeva grafita – spoja koji se sastoji od atoma koji se preklapaju, a koji se obično koristi u olovkama koje kruže oko središnjeg nanoklastera.
Ovi nanoklasteri bi vjerojatno mogli biti buckminsterfulleren (C60), kugla ugljikovih atoma i vodika, ili poliheksaciklooktadekan (C18H12), molekula sastavljena od ugljika i vodika.
Iako je točan mehanizam još uvijek nejasan, tim sumnja da su kristali nastali u okruženju visoke temperature i visokog tlaka uzrokovanog raspadom svemirske stijene. Buduća istraživanja ispitat će druge uzorke meteorske prašine iz drugih svemirskih stijena kako bi se utvrdilo je li ovaj mineralni kristal uobičajeni nusprodukt sudara meteora ili je jedinstven za eksploziju meteora u Čeljabinsku.
Nalazi studije objavljeni su u časopisu The European Physical Journal Plus.
Pozdrav svima! Hvala što čitate Kozmos.hr! Ja sam Ivan i dugi niz godina pišem o svermiu, astronomiji, znanosti, povijesti i arheologiji, a imao sam priliku sudjelovati i u dokumentarcima Science Discovery-ja te History Channel-a.
