Nešto se čudno dogodilo s Mjesecom prije nekoliko milijardi godina

Fenomen koji mijenja shvaćanja o formaciji Mjeseca upravo je dobio svoje prvo znanstveno utemeljenje, ističu znanstvenici. “Prvi put posjedujemo konkretni materijalni dokaz koji nam otkriva dinamiku unutar Mjeseca u ključnoj fazi njegove evolucije,” objašnjava Jeff Andrews-Hanna, suautor studije i docent na Laboratoriju za lunarnu i planetarnu znanost Sveučilišta u Arizoni (LPL). Prije više od 4,2 milijarde godina, Mjesec je prošao kroz dramatičan obrat, “okrećući” svoje unutrašnje slojeve prema van, što je rezultiralo stvaranjem površine koju danas poznajemo. Ovaj događaj je posljedica sudara ogromnog nebeskog tijela s Zemljom, koji je rezultirao stvaranjem Mjeseca iz izbačenog rastopljenog materijala u orbiti oko Zemlje, prenosi portal space.com. Proces formiranja Mjeseca nastavio se turbulentno, opisujući ga kao narativ gdje su mogući različiti razvoji događaja. “Postoji više scenarija kako bi Mjesec mogao postići svoju konačnu strukturu,” dodaje tim sa Sveučilišta u Arizoni. Ti scenariji uključuju različite teorije o tome kako su uzorci stijena, prikupljeni tijekom misija Apollo, svjedočili o unutarnjoj ‘revoluciji’ Mjeseca.

Titanij na Mjesecu

Značajna otkrića uključuju i bazaltne stijene s visokim udjelom titanija, donesene s Mjeseca, koje su zaintrigirale znanstvenike zbog svoje neobične koncentracije na bližoj strani Mjeseca. Ova otkrića postavila su pitanje kako su se specifični minerali rasporedili unutar lunarnih slojeva. Tim predlaže da se Mjesec formirao u relativno kratkom vremenskom periodu, pokriven oceanom magme koji se postepeno ohladio i stvrdnuo, formirajući vanjske slojeve kao što su kora i plašt, dok su unutrašnji slojevi ostali nestabilni. “Teški minerali, poput ilmenita bogatog željezom i titanijom, stvorili bi gravitacijsku nestabilnost te bi logično bilo da ti slojevi potonu prema unutrašnjosti,” objašnjava Weigang Liang, bivši doktorski kandidat LPL-a i jedan od vodećih istraživača. Nedavna istraživanja i modeli ukazuju na to da bi asteroidi udarajući u Mjesec mogli uzrokovati da se slojevi bogati titanijem premjeste prema njegovoj bližoj strani. Tamo bi ti slojevi mogli potonuti, formirajući guste ploče koje bi se postupno spuštale prema unutrašnjosti Mjeseca, ostavljajući iza sebe izražene geološke tragove.

Gravitacijska polja otkrivaju nove tajne

Napredak u razumijevanju unutarnje strukture Mjeseca postignut je zahvaljujući analizi gravitacijskih polja dobivenih misijom GRAIL NASA-e, što je omogućilo detaljan uvid u raspored materijala ispod površine. “Ovi podaci potvrđuju naše teorije i pružaju dosljednu sliku o migraciji i sedimentaciji ilmenitnih materijala,” izjavio je Liang. Proučavanje presijecanja geoloških slojeva otkrilo je da su se događaji potonuća odvijali prije nego što su zabilježeni veliki udari na površini, što upućuje na to da su ovi procesi mogli potaknuti kasniji vulkanizam vidljiv na Mjesecu. Rezultati ovih istraživanja ne samo da rasvjetljavaju ranu povijest Mjeseca već i otvaraju nove perspektive za buduće misije, kao što je planirana misija Artemis III 2025. godine, koja bi mogla pružiti još detaljniji uvid u lunarnu geologiju. Ovo otkriće je objavljeno u časopisu Nature Geoscience i predstavlja temelj za daljnje istraživanje lunarnih fenomena i pripremu za nove ljudske misije na Mjesec, naglašavajući kako naše razumijevanje lunarnog susjeda postaje sve kompleksnije i detaljnije. “Pred nama je era nove ljudske istraživačke djelatnosti Mjeseca,” zaključuje Liang, “i naše shvaćanje našeg najbližeg nebeskog tijela značajno se mijenja s novim generacijama astronauta koji će stupiti na njegovu površinu.