Mjesec je jedini prirodni satelit Zemlje, udaljen od nje u prosjeku 384.400 kilometara, mjereno između središta tih dvaju tijela. Promjer mu je oko 3.475 kilometara, odnosno nešto više od četvrtine Zemljina. Udaljenost nije stalna: Mjesec se kreće po eliptičnoj putanji pa nam je tijekom mjeseca čas bliži, čas dalji.
Koliko je Mjesec udaljen od Zemlje i koliko je velik?
Prosječna udaljenost nije podatak o tome koliko je Mjesec udaljen baš večeras. Za to treba znati njegov trenutačni položaj na putanji. Jednako tako, vrijeme leta do Mjeseca ovisi o odabranoj putanji i letjelici, a ne samo o udaljenosti. To objašnjavamo u članku o tome koliko traje putovanje do Mjeseca.
| Prosječna udaljenost od Zemlje | 384.400 km, između središta |
|---|---|
| Promjer | Oko 3.475 km |
| Obilazak Zemlje u odnosu na zvijezde | Oko 27,3 dana |
| Razmak između dvaju mlađaka | Oko 29,5 dana |
Mjesec se postupno udaljava od Zemlje. Laserska mjerenja udaljenosti, koja se oslanjaju i na reflektore ostavljene tijekom misija Apollo, pokazuju današnju prosječnu stopu od približno 3,8 centimetara godišnje. To je dugoročna promjena, odvojena od mnogo većih promjena udaljenosti tijekom svakog obilaska.
Zašto vidimo isto lice, a različite Mjesečeve mijene?
Mjesec se jednom okrene oko svoje osi za približno isto vrijeme za koje obiđe Zemlju. Zbog te sinkrone rotacije prema nama je okrenuta uglavnom ista strana. Suprotna strana nije trajno tamna: i ona ima dan i noć.
Mijene nastaju jer sa Zemlje vidimo različit dio Mjesečeve polovice obasjane Suncem. Pri mlađaku osvijetljena je strana okrenuta uglavnom od nas; pri uštapu, odnosno punom Mjesecu, vidimo gotovo cijelu osvijetljenu polovicu. Između su srpovi, četvrti i izbočeni Mjesec. Mijene nisu posljedica Zemljine sjene, koja je važna pri pomrčini Mjeseca.
Obilazak u odnosu na udaljene zvijezde traje oko 27,3 dana, a ciklus mijena oko 29,5 dana. Razlika nastaje zato što se Zemlja za to vrijeme pomakne oko Sunca, pa Mjesec mora prijeći još dio putanje da bi ponovno zauzeo isti položaj u odnosu na Zemlju i Sunce.
Kako je Mjesec nastao?
Prema vodećem objašnjenju, prije približno 4,5 milijarde godina mladu Zemlju pogodilo je tijelo veličine Marsa, kojemu je dano ime Theia. Dio izbačenog materijala ostao je u orbiti i od njega se oblikovao Mjesec. Pojedinosti tog sudara i kasnijeg nastanka Mjeseca još se istražuju.
Što se nalazi ispod površine?
Mjesečevu unutrašnjost čine kora, plašt i mala jezgra bogata željezom. Jezgra ima čvrsti unutarnji i tekući vanjski dio, dok su u plaštu važni minerali olivin i piroksen.
Kora nije posvuda jednako debela. Mjerenja misije GRAIL dala su procjenu prosječne debljine od 34 do 43 kilometra, znatno manju od nekih starijih procjena. Tamna područja vidljiva sa Zemlje, nazvana Mjesečevim morima, nisu vodene površine nego uglavnom ravnice nastale izlijevanjem lave.
Krateri, potresi i rijetka atmosfera
Udari svemirskih tijela ostavili su brojne kratere i usitnili površinske stijene u sloj prašine i krhotina, regolit. Mjesec nema tektoniku ploča poput Zemlje, ali na njemu se događaju potresi.
Njegova iznimno rijetka atmosfera, eksosfera, nije pogodna za disanje i ne štiti površinu kao Zemljina atmosfera. Mjesec nema globalno magnetsko polje poput Zemljina, premda dijelovi kore zadržavaju magnetizam. Nema ni vlastite prirodne satelite ni prstenove.
Ima li vode i života na Mjesecu?
Dokazi o vodi prikupljani su različitim misijama, a ne jednim jedinim otkrićem. Rezultati instrumenta M3 na sondi Chandrayaan-1, objavljeni 2009., pokazali su tragove vode i hidroksila u površinskom materijalu. Naknadna analiza podataka M3, objavljena 2018., potvrdila je vodeni led u trajno zasjenjenim polarnim područjima.
Nema dokaza o autohtonom životu na Mjesecu. Led je ipak važan za planiranje budućih ljudskih misija: mogao bi biti izvor vode, ali njegovo vađenje i prerada tek trebaju biti izvedivi u stvarnim lunarnim uvjetima. Mjesec je zasad jedino nebesko tijelo izvan Zemlje po kojem su ljudi hodali.
