Nedavna istraživanja upozoravaju na novu, potencijalno veću opasnost za okoliš i zdravlje – nanoplastiku. Za razliku od mikroplastike, koja je već prepoznata kao globalni problem, o nanoplastici se zna vrlo malo, unatoč njezinom sveprisutnom utjecaju.
Nanoplastike, znatno manje od svojih mikro kolega, nisu samo manje inačice istog problema. Njihova interakcija s okolišem i živim bićima pokazuje se drastično drugačijom. “Nanoplastika, koja mjeri u nanometrima, pruža novu dimenziju problema. Za usporedbu, razlika u veličini između košarkaške lopte i zrna riže može nam pomoći shvatiti razmjere ovog fenomena,” objašnjava okolišni kemičar Eric Lichtfouse.
Kako prenosi VICE, ovaj oblik plastike nastaje razgradnjom većih komada plastike pod utjecajem UV zraka, valova, prirodnih enzima i drugih okolišnih faktora. “Nedavna otkrića ukazuju da čak i plankton i antarktički kril u oceanima mogu transformirati mikroplastiku u nanoplastiku, koja se potom može osloboditi i u atmosferu, putujući tisućama kilometara,” dodaje Lichtfouse.
Znanstvenici se suočavaju s izazovima
S obzirom na njihovu izuzetno malu veličinu, znanstvenici se suočavaju s izazovima u detekciji i istraživanju nanoplastike. “Dok mikroplastiku možemo lako detektirati mikroskopom, za otkrivanje nanoplastike potrebne su sofisticiranije tehnike,” ističe profesorica nanotoksikologije Stacey Harper sa Sveučilišta Oregon State. Harper pojašnjava da su trenutne metode detekcije ograničene i često neučinkovite zbog zagađenja uzoraka algama i drugim otpadom.
Osim teškoća u detekciji, postoji i nedostatak temeljitih istraživanja o utjecaju nanoplastike na okoliš i zdravlje. “Nanoplastika bi mogla predstavljati veći rizik od mikroplastike zbog svoje sposobnosti da prodre u manje strukture u živim organizmima, uključujući ljudske stanice,” upozorava Harper. Studije pokazuju da nanoplastika može utjecati na proteine povezane s Parkinsonovom bolešću i demencijom, a također i na sposobnost prelaska iz majke na fetus preko posteljice.
Unatoč trenutno ograničenim informacijama, Lichtfouse smatra da bi nanoplastika mogla biti ključan čimbenik u razvoju različitih bolesti. “Pitanje je koliko su bolesti poput raka povezane s izloženošću nanoplastici, s obzirom na njihovu široku rasprostranjenost i raznovrsne načine toksičnosti,” navodi Lichtfouse.
Uprkos zabrinutosti, postoji optimizam među znanstvenicima. Harper, čija istraživačka grupa, Pacific Northwest Consortium on Plastics, broji više od 300 članova, naglašava važnost međunarodne suradnje i zakonodavne podrške u istraživanju. “S povećanim međunarodnim osvještavanjem i ulaganjem u istraživanja, možemo se nadati boljem razumijevanju utjecaja nanoplastike i razvoju učinkovitijih metoda za njezino detektiranje,” zaključuje Harper.
Ova se znanstveni rad bavi pitanjem koje postaje sve relevantnije u suvremenom svijetu, istražujući opasnosti nevidljive prijetnje – nanoplastike, i poziva na hitno i temeljito istraživanje ovog sveprisutnog zagađivača.
Pridružite se raspravi u našoj Telegram grupi. KOZMOS Telegram –t.me/kozmoshr
