Na Marsu postoji vulkan veći od Hrvatske — zove se Olympus Mons

Na Marsu se uzdiže planina toliko velika da bi Mount Everest pokraj nje djelovao skromno. Olympus Mons, najviši vulkan u Sunčevu sustavu, doseže visinu od gotovo 25 kilometara. Njegova baza prostire se na više od 300 tisuća četvornih kilometara, što je više od četiri puta veće od teritorija Republike Hrvatske.

I dok je na prvi pogled miran, nova istraživanja pokazuju da Olympus Mons možda još uvijek nije sasvim uspavan.

Za razliku od strmih i oštrih planinskih lanaca na Zemlji, Olympus Mons ima blage padine. Radi se o tzv. štitastom vulkanu — vrsti vulkana koji nastaje dugotrajnim istjecanjem bazaltne lave, koja se širi u širokom luku. Zbog toga njegova padina ima nagib od svega pet posto, a uspon na vrh bi više nalikovao dugoj šetnji nego planinarenju.

Ipak, taj “hod” trajao bi danima. Olympus Mons zauzima područje veličine Arizone. Uspon bi se mjerio ne u satima, već u stotinama kilometara.

Vrh planine je ujedno i kaldera — široki urušeni krater nastao nakon što se magma povukla iz podzemnih komora. Promjera je oko 25 kilometara, a dubok oko tri. S te visine, zbog rijetke marsovske atmosfere, moguće je jasno vidjeti zakrivljenost planeta, što na Zemlji nije moguće s nijednog planinskog vrha, osim možda sa Everesta.

Golema masa iznad rijetke atmosfere

Olympus Mons toliko je visok da većina marsovske atmosfere ostaje ispod njegove razine. Na vrhu planine zrak je gotovo potpuno nestao, a tlak je toliko nizak da nijedan astronaut ne bi mogao preživjeti bez pune zaštitne opreme. NASA napominje da se planina uzdiže iznad 95 posto ukupne mase atmosfere planeta.

Unatoč tome, tragovi aktivnosti ispod površine još uvijek su prisutni. Seizmički instrumenti raspoređeni na Marsu zabilježili su podrhtavanja u okolici Olympus Monsa. Pojedini geološki slojevi ukazuju na to da je vulkan možda bio aktivan relativno nedavno — u geološkom smislu.

Na padinama Olympus Monsa pronađeni su tragovi leda, zaštićeni slojevima marsovske prašine. Znanstvenici pretpostavljaju da su se ledenjaci u tom području formirali i povlačili u ciklusima tijekom posljednjih nekoliko milijuna godina.

Zbog prisutnosti leda i potencijalnog izvora topline ispod površine, Olympus Mons smatra se jednim od mogućih mjesta za traganje za mikroskopskim oblicima života. Ako u dubljim slojevima još postoji toplinska aktivnost, to bi moglo značiti da u podzemnim džepovima postoji i tekuća voda — ključan preduvjet za život.

Misteriozni konkurent na Saturnovu mjesecu

Iako Olympus Mons drži rekord visine, nije jedina planinska struktura svemirskih razmjera. Na Saturnovu mjesecu Japet nalazi se neobičan ekvatorijalni greben — lanac planina visokih do 20 kilometara koji se proteže ravno uzduž ekvatora.

Znanstvenici još uvijek ne znaju kako je taj greben nastao. Jedna teorija kaže da je Japet u prošlosti rotirao znatno brže, pa je greben posljedica tog procesa. Druga pretpostavlja da se radi o ostacima prstena koji je nekoć okruživao mjesec, ali se s vremenom srušio na njegovu površinu.

Greben su prvi zabilježili Voyageri 1 i 2, a zbog lokacije i visine i danas ostaje jedna od najzagonetnijih geoloških formacija u Sunčevu sustavu.

Olympus Mons nije samo astronomska zanimljivost. On je granica između poznatog i nepoznatog — geološki div koji pruža uvid u povijest Marsa, ali i moguću budućnost istraživanja planeta. Ako se jednog dana dokaže da je još uvijek aktivan, to bi moglo otvoriti potpuno novu fazu razumijevanja unutarnje dinamike Marsa.

A možda i više od toga: Olympus Mons bi jednog dana mogao postati baza — točka dodira između ljudskog svijeta i novog planeta.