Kada pogledate legendarne fotografije astronauta koji istražuju Mjesec, nešto je očito odsutno: zvijezde. Unatoč tome što su u svemiru, okruženi beskrajnim kozmosom, fotografije ovih lunarnih avantura pokazuju tmurno nebo bez zvijezda. Zašto? Jesu li u NASA-i “zaboravili” dodati zvijezde u svoje navodne “lažne” fotografije, kako tvrde teoretičari zavjera? Ili postoji praktično objašnjenje? Odgovor leži u znanosti, fotografiji i jedinstvenim uvjetima na Mjesecu, piše IFLScience.
Zašto zvijezde nisu vidljive na lunarnim fotografijama?
Za početak, razjasnimo jednu zabludu. Zvijezde su, zapravo, vidljive s Mjeseca. No, njihovo uočavanje ovisi o određenim uvjetima. Astronauti Apollo misija sletjeli su na Mjesec tijekom njegova dana, kada sunčeva svjetlost obasjava površinu blistavim intenzitetom. U tim uvjetima, ljudsko oko—pa čak i kamere—teško registriraju slabu svjetlost udaljenih zvijezda.
Kako je Neil Armstrong izjavio na konferenciji za novinare: “Nikada nismo mogli vidjeti zvijezde s Mjesečeve površine ili na Sunčanoj strani Mjeseca golim okom, bez optičkih pomagala.” Buzz Aldrin nadodao je: “Ne sjećam se da sam ih vidio.”
Cilj Apollo misija bio je snimiti detaljne fotografije lunarne površine i astronauta. Kako bi postigli jasne fotografije, kamere su bile postavljene na način da odgovaraju jakom svjetlu, s brzim okidačima i uskim otvorima objektiva. Iako su ove postavke omogućile jasne fotografije površine i astronauta, zvijezde u pozadini nisu bile vidljive—slično kao što zvijezde nisu vidljive na vašim vlastitim fotografijama snimljenim danju na Zemlji. Logično, zar ne?
Pogled na zvijezde
Iako većina Apollo misija nije snimila zvijezde, Apollo 16 bio je izuzetak. Ova misija nosila je Far Ultraviolet Camera/Spectrograph, revolucionarni instrument za proučavanje svemirskih pojava s Mjeseca. Prema Triciji Talbert iz NASA-e: “Teleskop smješten na Mjesecu proučavao je razne zvjezdane skupove i maglice—oblake plina i prašine gdje se rađaju nove zvijezde. Astronauti su ga također usmjerili prema Velikom Magellanovom oblaku, maloj galaksiji koja kruži oko Mliječnog puta.”
Far Ultraviolet Camera omogućila je snimanje “direktnih fotografija” svemirskih objekata i analizu njihove svjetlosti putem spektroskopije, pružajući pionirske podatke o udaljenim zvijezdama i maglicama. Zahvaljujući ovom instrumentu, Mjesec je ponudio jedinstvenu perspektivu bez atmosferskih izobličenja Zemlje.
Zvijezde iz druge perspektive
Dok su astronauti na površini Mjeseca istraživali, Michael Collins doživio je osamljeno, refleksivno iskustvo. Dok je kružio oko Mjeseca u zapovjednom modulu, na dalekoj strani Mjeseca, Collins je svjedočio zvijezdama u njihovoj punoj veličanstvenosti. Odvojen od Zemlje i svojih kolega astronauta, pronašao je duboki osjećaj mira u toj izolaciji. U svojoj knjizi Carrying the Fire, opisao je prizor: “Izvan mog prozora mogu vidjeti zvijezde – i to je sve. Tamo gdje znam da se nalazi Mjesec, jednostavno je crna praznina; prisutnost Mjeseca definirana je isključivo odsutnošću zvijezda.”
Za Collinsa, ovaj tihi trenutak pružio je jedinstvenu povezanost sa svemirom, perspektivu koja je istovremeno ponizna i uzbudljiva.
Odsutnost zvijezda na lunarnim fotografijama nije dokaz zataškavanja, već pokazatelj praktičnih izazova fotografije i blistavog svjetla Mjesečeve površine tijekom dana. Za one koji su imali sreću vidjeti zvijezde s Mjeseca, bilo kroz naprednu optiku ili trenutke osame, pogled nudi jasnoću i sjaj kakvi se ne mogu doživjeti na Zemlji. To je podsjetnik na naš malen položaj u golemom kozmosu i ljepotu koja nas čeka izvan naše atmosfere!
Pozdrav svima! Hvala što čitate Kozmos.hr! Ja sam Ivan i dugi niz godina pišem o svermiu, astronomiji, znanosti, povijesti i arheologiji, a imao sam priliku sudjelovati i u dokumentarcima Science Discovery-ja te History Channel-a.
