U arhivskim podacima svemirskog teleskopa Kepler, koji je s radom završio 2018. godine, astronomi su identificirali signal koji upućuje na postojanje planeta tek malo većeg od Zemlje, udaljenog oko 146 svjetlosnih godina. Objekt, označen kao HD 137010 b, kruži oko zvijezde tipa K koja je hladnija i slabija od Sunca, zbog čega planet prima znatno manje energije nego Zemlja. Otkriće dolazi iz analize podataka Keplerove produžene misije K2, a rezultati su objavljeni 27. siječnja 2026. u časopisu The Astrophysical Journal Letters.
Riječ je o planetarnom kandidatu, što znači da njegovo postojanje još nije potvrđeno ponovljenim opažanjima, ali dostupni podaci upućuju na to da bi mogao biti stjenovit i po veličini vrlo blizak Zemlji. Upravo takvi objekti iznimno su rijetki u Keplerovim arhivima jer planeti s orbitama sličnima Zemljinoj proizvode tranzite rijetko, često samo jednom tijekom višegodišnjeg promatranja.
Jedan tranzit u K2 podacima
Signal HD 137010 b zabilježen je kao jedan tranzit, kratkotrajno slabljenje sjaja zvijezde uzrokovano prolaskom planeta ispred njezina diska. Tranziti su jedna od ključnih metoda otkrivanja egzoplaneta jer omogućuju procjenu veličine planeta i, u kombinaciji s drugim tehnikama, njegove mase i gustoće. No da bi objekt bio službeno potvrđen kao planet, tranziti se moraju ponavljati u pravilnim razmacima.
U ovom slučaju zabilježen je samo jedan takav događaj, ali dovoljno precizan da omogući daljnje zaključke. Tranzit je trajao oko 10 sati, što je astronomima poslužilo kao polazište za procjenu orbitalnog razdoblja. Usporedbom trajanja tranzita i modela sustava zaključili su da bi HD 137010 b mogao obilaziti svoju zvijezdu otprilike jednom godišnje, slično kao Zemlja oko Sunca. Za usporedbu, promatrano iz velike udaljenosti, Zemljin tranzit preko Sunca trajao bi oko 13 sati.
Takve duge orbite predstavljaju ozbiljan izazov za promatrače. Za razliku od planeta koji kruže vrlo blizu svojih zvijezda i proizvode tranzite svakih nekoliko dana, ovdje se sljedeći prolazak može dogoditi tek nakon godinu dana ili dulje. Ako teleskop u tom trenutku ne promatra taj dio neba, prilika se lako propušta.
Planet s malo topline
Jedan od ključnih zaključaka odnosi se na količinu energije koju planet prima od svoje zvijezde. Procjene pokazuju da HD 137010 b dobiva manje od trećine topline i svjetlosti koju Zemlja prima od Sunca. Zvijezda domaćin hladnija je i slabija od Sunca, pa čak i planet smješten relativno blizu može imati vrlo nisku ravnotežnu temperaturu.
U takvom scenariju, površinska temperatura planeta mogla bi biti oko −68 °C, što ga čini hladnijim od Marsa, čija se prosječna temperatura često procjenjuje oko −65 °C. Zbog toga istraživači naglašavaju da je riječ o potencijalno vrlo hladnom svijetu, znatno udaljenom od klasične slike umjerenog, Zemlji sličnog planeta.
No temperatura nije jedina relevantna varijabla. Autori ističu da bi planet s gušćom atmosferom, osobito onom bogatom ugljikovim dioksidom, mogao zadržavati više topline nego što to sugerira sama količina primljenog zračenja. Na temelju atmosferskih modela procjenjuju da postoji oko 40% vjerojatnosti da se HD 137010 b nalazi unutar tzv. konzervativne nastanjive zone, te 51% vjerojatnosti prema širem, optimističnijem kriteriju. Istodobno upozoravaju da u otprilike polovici mogućih scenarija planet završava izvan nastanjive zone uopće.
Potraga za potvrdom
Ključno pitanje sada je potvrda. Budući da je dosad zabilježen samo jedan tranzit, astronomi moraju pričekati njegovo ponavljanje kako bi sa sigurnošću potvrdili da je signal doista uzrokovan planetom, a ne nekim drugim astrofizičkim ili instrumentalnim efektom. To neće biti jednostavno zbog duljine orbite i rijetkosti tranzita.
Autori navode da bi dodatna opažanja mogla doći s NASA-inim teleskopom TESS, koji i dalje aktivno traži egzoplanete, ili s europskim satelitom CHEOPS, specijaliziranim za precizna mjerenja poznatih planetarnih sustava. Ako se tranzit ne uspije ponovno zabilježiti, odgovor o prirodi HD 137010 b mogao bi pričekati sljedeću generaciju svemirskih teleskopa.
Bez obzira na ishod, ovaj kandidat pokazuje da Keplerova arhiva još uvijek skriva vrijedna otkrića. I godinama nakon završetka misije, podaci prikupljeni tim teleskopom nastavljaju otkrivati rijetke planete s orbitama i veličinama bliskima Zemljinima, ali u uvjetima koji znatno proširuju naše razumijevanje raznolikosti planetarnih sustava.
Ivan je novinar i autor koji piše o znanosti, svemiru i povijesti. Gostuje kao stručni sugovornik na Science Discovery i History Channelu te piše za Večernji list. Osnivač je Kozmos.hr, prvog hrvatskog portala posvećenog popularizaciji znanosti.
this is an interesting article, i enjoy reading it, keep up the good work, do you post often, i want to start following you. my site is https://webdesignfreelancermunchen.de/ it is the top webdesign freelancer platform in Germany.
this is an interesting article, i enjoy reading it, keep up the good work, do you post often, i want to start following you. my site is https://webdesignfreelancermunchen.de/ it is the top webdesign freelancer platform in Germany.