Stoljećima je potraga za novim planetima u Sunčevom sustavu fascinirala astronome i javnost. Nakon što je William Herschel 1781. otkrio Uran, a 1846. dodan Neptun, nijedan drugi veliki planet nije pronađen. Iako su identificirani Pluton i drugi patuljasti planeti, tajanstveni “Planet Devet” ili “Planet X” i dalje ostaje neuhvatljiv—ako uopće postoji.
Kako sam prethodno pisao, dokazi za postojanje Planeta Devet proizlaze iz neobičnog grupiranja orbita objekata izvan Neptuna. Poznati kao transneptunski objekti (TNO) i objekti Kuiperovog pojasa (KBO), ovi ledeni svjetovi pokazuju orbitalna poravnanja koja se čine previše pravilnima da bi bila slučajna. Jedno moguće objašnjenje je gravitacijski utjecaj masivnog planeta, potencijalno pet puta većeg od Zemlje, koji kruži daleko izvan Neptuna—možda čak deset puta dalje od Sunca.
Unatoč opsežnim potragama, izravni dokazi za ovaj hipotetski planet još uvijek nisu pronađeni. Neki istraživači spekuliraju da bi Planet Devet mogao biti primordijalna crna rupa, dok skeptici dovode u pitanje njegovo postojanje, nudeći alternativna objašnjenja orbitalnog grupiranja. Ipak, novo istraživanje predlaže revolucionaran pristup za rješavanje ove kozmičke zagonetke.
Korištenje okultacije za otkrivanje nevidljivog
Ideja se temelji na poznatom astronomskom fenomenu: okultaciji. To se događa kada asteroid ili drugo nebesko tijelo prođe ispred zvijezde, privremeno blokirajući njezinu svjetlost. Proučavanjem prigušenja i povratka svjetlosti astronomi mogu odrediti ključne značajke objekta, poput njegove veličine, oblika i orbite.
Okultacija je već otkrila iznenađujuće detalje o nebeskim tijelima. Primjerice, pomoću ove metode otkriveno je da asteroid Haron ima prstenasti sustav. Slično tome, amaterski astronomi koristili su okultacijske događaje za precizno mapiranje oblika malih asteroida.
Mreža malih teleskopa
Nedavna studija predlaže izgradnju mreže od 200 malih teleskopa, svaki s otvorom od 40 cm, razmaknutih 5 kilometara, što bi stvorilo masivan okultacijski niz promjera 1.000 kilometara. Ova bi konfiguracija omogućila astronomima promatranje okultacijskih događaja iz različitih perspektiva, čime bi se omogućilo precizno mapiranje udaljenih TNO-a.
Istraživači procjenjuju da bi ovaj sustav tijekom deset godina mogao otkriti približno 1.800 novih TNO-a. Analizom njihovih orbita, niz bi mogao otkriti postojanje masivnog planeta do 800 astronomskih jedinica (AJ) od Sunca. Ako Planet Devet postoji, ovaj bi sustav mogao pružiti konkretne dokaze.
Pristupačna granica astronomije
Iznenađujuće, predloženi niz koštao bi samo oko 15 milijuna američkih dolara—pristupačna cijena u usporedbi s mnogim velikim astronomskim projektima. Čak i ako Planet Devet ostane neotkriven, prikupljeni podaci značajno bi unaprijedili naše razumijevanje najudaljenijih regija Sunčevog sustava. Studija bi također mogla rasvijetliti kako sunčeva svjetlost suptilno mijenja putanje malih tijela u svemiru, fenomen poznat kao Jarkovski efekt.
Bez obzira hoće li Planet Devet biti pronađen, ovaj inovativni pristup naglašava moć modernih tehnologija i kreativnog znanstvenog razmišljanja. Koristeći relativno male i jeftine instrumente, istraživači mogu rješavati neka od najdubljih pitanja o našem kozmičkom susjedstvu. Može li ovo biti proboj na koji čekamo?
Pozdrav svima! Hvala što čitate Kozmos.hr! Ja sam Ivan i dugi niz godina pišem o svermiu, astronomiji, znanosti, povijesti i arheologiji, a imao sam priliku sudjelovati i u dokumentarcima Science Discovery-ja te History Channel-a.
