Pitanje jesmo li sami u svemiru jedno je od onih koje čovječanstvo postavlja otkako gleda prema zvijezdama. Ako inteligentan život negdje postoji, kako bi uopće izgledao prvi kontakt i kojim bi se jezikom vodio razgovor između dviju civilizacija koje dijele isti svemir, ali ništa drugo?
Znanost danas ozbiljno razmatra mogućnost postojanja izvanzemaljskog života, no fizičke udaljenosti među zvijezdama ostaju golem problem. Najbliža zvijezda izvan Sunčeva sustava udaljena je oko 4,4 svjetlosne godine. Čak i u vrlo optimističnom scenariju, razmjena poruka između dviju civilizacija trajala bi više od deset godina u jednom krugu. Izravan susret stoga nije realna pretpostavka; komunikacija na daljinu jest.
No kako komunicirati bez zajedničkog jezika, kulture ili biologije? Odgovor koji predlažu autori novog znanstvenog rada objavljenog u časopisu Leonardo vodi prema neočekivanom sugovorniku: pčelama.
Matematika kao zajednički temelj inteligencije
Ideja da bi matematika mogla biti univerzalni jezik nije nova. Još je Galileo Galilei u 17. stoljeću zapisao da je svemir poput velike knjige “pisane jezikom matematike”. Ta se misao duboko ukorijenila i u znanstvenoj fantastici. U romanu i filmu Contact izvanzemaljci se ljudima javljaju ponavljajućim nizom prostih brojeva putem radijskog signala. U romanu The Three-Body Problem kineskog autora Liua Cixina, kasnije adaptiranom u Netflixovu seriju (odlična!), komunikacija između ljudi i izvanzemaljaca odvija se kroz rješavanje matematičkog problema unutar videoigre. Slično tome, knjiga Story of Your Life Teda Chianga, kasnije prenesena u filmu Arrival, opisuje bića s nelinearnim doživljajem vremena i posve drukčijom matematikom.
Matematika nije ostala samo u području fikcije. Na Zlatnim, pločama koje se nalaze na sondama Voyager 1 i Voyager 2, lansirane 1977. godine, ugravirani su matematički i fizikalni odnosi koji bi trebali ispričati osnovnu priču o našem svijetu potencijalnim primateljima. Još ranije, 1974., iz radioteleskopa Arecibo prema svemiru je poslana poruka sastavljena od 1.679 nula i jedinica, organiziranih tako da prenesu brojeve od jedan do deset te atomske brojeve elemenata koji čine DNK. Godine 2022. znanstvenici su predstavili i novi binarni jezik osmišljen za upoznavanje izvanzemaljske inteligencije s ljudskom matematikom, kemijom i biologijom.
Pčele kao “izvanzemaljci” na Zemlji
Ako nemamo stvarne izvanzemaljce s kojima bismo testirali takav univerzalni jezik, kako uopće provjeriti funkcionira li on? Autori rada predlažu rješenje koje već imamo na planetu. Biće sa šest nogu, dvama ticalima i složenim društvenim ponašanjem možda zvuči kao lik iz znanstvene fantastike, ali savršeno opisuje pčelu.
Ljudi i pčele evolucijski su se razdvojili prije više od 600 milijuna godina. Unatoč toj golemoj udaljenosti u evolucijskom vremenu, obje vrste razvile su komunikaciju, društvenu organizaciju i određeni stupanj matematičkih sposobnosti. Ljudi koriste govor i pisani jezik. Medonosne pčele razvile su ples, kojim precizno prenose informacije o položaju izvora hrane, uključujući udaljenost, smjer, kut u odnosu na Sunce i kvalitetu resursa.
Upravo zbog razlika u građi mozga, njegovoj veličini i organizaciji, pčele se u ovom misaonom eksperimentu mogu promatrati kao svojevrsni model “insektoidnog” izvanzemaljskog uma, ali onog koji nam je dostupan za proučavanje.
Što pčele znaju o brojevima
Između 2016. i 2024. godine provedena je serija pokusa u kojima su znanstvenici ispitivali matematičke sposobnosti slobodno letećih medonosnih pčela. Insekti su dobrovoljno dolazili na vanjske testne postaje gdje su, u zamjenu za šećernu vodu, sudjelovali u zadacima s brojevima.
Rezultati su pokazali da pčele mogu naučiti rješavati jednostavne zadatke zbrajanja i oduzimanja, razlikovati parne i neparne količine te pravilno poredati skupove predmeta. U pokusima se pojavilo i razumijevanje koncepta nule. Pčele su također uspjele povezivati simbole s brojčanim vrijednostima, što predstavlja pojednostavljenu verziju načina na koji ljudi uče arapske ili rimske brojeve.
Unatoč iznimno malenom mozgu, pčele su pokazale osnovnu sposobnost rada s količinama. Njihovo učenje svodilo se na dodavanje ili oduzimanje za jedan, no upravo je ta operacija temelj iz kojeg se može izgraditi apstraktnija matematika. Teoretski, mogućnost povećavanja ili smanjivanja količine za jedan omogućuje predstavljanje svih prirodnih brojeva.
Ako dvije vrste koje su jedna drugoj u svakom smislu strane, ljudi i pčele, dijele sposobnost bavljenja matematikom, tada se nameće zaključak da matematika možda nije kulturni izum jedne vrste. Autori rada postavljaju i dodatno pitanje: bi li različite inteligentne vrste razvile različite “dijalekte” matematike, slično kao što jezici imaju dijalekte?
Odgovor na to pitanje mogao bi razjasniti je li matematika isključivo ljudska konstrukcija ili nužna posljedica inteligencije same po sebi. Ako vrijedi ovo drugo, tada bi matematika doista mogla biti temelj buduće komunikacije između civilizacija razdvojenih zvijezdama.
Ivan je novinar i autor koji piše o znanosti, svemiru i povijesti. Gostuje kao stručni sugovornik na Science Discovery i History Channelu te piše za Večernji list. Osnivač je Kozmos.hr, prvog hrvatskog portala posvećenog popularizaciji znanosti.
