Prema procjeni harvardskog astrofizičara, profesora Avi Loeba, koji već mjesecima pomno prati 3I/ATLAS, čini se da je došlo do njegova potpunog raspada na više desetaka fragmenata. Kao što sam pisao jučer, Britanski astronomi Michael Buechner i Frank Niebling zabilježili su nove snimke koje otkrivaju dramatične promjene u repu kometa. Objekt je razvio ogroman “antirep” usmjeren prema Suncu, dug oko milijun kilometara, te drugi, kometarni rep koji se proteže gotovo tri milijuna kilometara u suprotnom smjeru. Prema Loebu, takvi mlazovi morali su trajati barem jedan do tri mjeseca, s brzinom izbacivanja materijala od približno 0,4 kilometra u sekundi.
Komet ili nešto drugo?
Loebovi izračuni pokazuju da je 3I/ATLAS morao apsorbirati golemu količinu Sunčeve energije kako bi sublimirao toliko leda ugljikova dioksida i vode. Na udaljenosti perihela, Sunce je na površinu objekta slalo oko 700 džula po kvadratnom metru svake sekunde. Da bi se ostvarila takva razina gubitka mase, objekt je morao imati površinu veću od 1600 četvornih kilometara, što odgovara objektu promjera oko 23 kilometra. To je čak četiri puta više od ranijih procjena prema kojima je 3I/ATLAS imao promjer od oko 5 kilometara i masu od barem 33 milijarde tona.
Dok je gubitak mase u blizini Sunca uobičajen za komete, 3I/ATLAS pokazuje iznimno ponašanje. Loeb navodi da je površina potrebna za objašnjenje sadašnjeg gubitka mase najmanje šesnaest puta veća od one koju je Hubble zabilježio u srpnju 2025. godine. Tijekom promatranja teleskopom James Webb 6. kolovoza, objekt je gubio oko 150 kilograma u sekundi, dok je na perihelu brzina isparavanja skočila na više od dva milijuna kilograma u sekundi, nagli i dramatičan porast.
“Je li snažno svjetljenje i ekstremni gubitak mase znak da se 3I/ATLAS raspao” pita Loeb. “Ako se objekt razbio u više dijelova, površina materijala koji reflektira Sunčevu svjetlost višestruko bi se povećala.” Prema njegovoj procjeni, objekt se mogao raspasti u najmanje šesnaest komada, a možda i mnogo više. “U tom slučaju, 3I/ATLAS bi doista eksplodirao na perihelu, a mi sada svjedočimo vatrometu koji je ostao iza njega.”
Hipoteza o umjetnom porijeklu
Ipak, Loeb ostavlja ( a ne čudi me) otvorenu mogućnost da 3I/ATLAS nije prirodni komet. Ako nadolazeća promatranja pokažu da je preživio perihel bez raspada, moglo bi se raditi o nečem posve drukčijem. Astrofizičar je i ranije isticao da objekt posjeduje niz neobičnih svojstava, uključujući sumnjivo veliku masu i orbitu usklađenu s ravninom planeta Sunčeva sustava, što bi, tvrdi, moglo upućivati na umjetno podrijetlo.
“Tehnološki pogoni zahtijevaju znatno manji gubitak mase kako bi proizveli zabilježene mlazove,” piše Loeb. “Kemijski motori postižu brzine izbacivanja plinova od 3 do 5 kilometara u sekundi, što je deset puta više od brzine prirodnog isparavanja s površine kometa.” Ako bi 3I/ATLAS doista koristio napredniju pogonsku tehnologiju, potrebna količina goriva bila bi zanemariva u odnosu na ukupnu masu letjelice, što bi, prema Loebu, moglo objasniti opažene fenomene.
3I/ATLAS u prosincu će proći najbliže Zemlji, a u ožujku i Jupiteru. Hoće li do tada ostati išta od njegove jezgre, ili samo trag prašine i plina, pokazat će iduća promatranj.
Ivan je novinar i autor koji piše o znanosti, svemiru i povijesti. Gostuje kao stručni sugovornik na Science Discovery i History Channelu te piše za Večernji list. Osnivač je Kozmos.hr, prvog hrvatskog portala posvećenog popularizaciji znanosti.
