Nedavna analiza međunarodnog tima astronoma sugerira da je međuzvjezdani komet 3I/ATLAS znatno veći i masivniji nego što se pretpostavljalo u trenutku otkrića. Procjene govore o jezgri promjera najmanje pet kilometara, s masom od nekoliko desetaka milijardi tona, višestruko većom od prethodna dva potvrđena međuzvjezdana objekta, ʻOumuamue i 2I/Borisova.
Ovi rezultati, objavljeni u novom radu Richarda Cloetea, Petera Verea i astronoma s Harvarda Avija Loeba, otvaraju niz pitanja o prirodi, učestalosti i sastavu tijela koja povremeno ulaze u Sunčev sustav iz međuzvjezdanog prostora.
Od svibnja do rujna 2025. prikupljeno je više od 4000 astrometrijskih mjerenja kretanja kometa 3I/ATLAS, zabilježenih iz 227 opservatorija diljem svijeta i pohranjenih u Minor Planet Center. Tim istraživača usporedio je stvarnu putanju kometa s teoretskom, koju bi objekt slijedio ako na njega djeluje samo gravitacija.
Rezultati su pokazali gotovo nikakvo odstupanje, što znači da negravitacijsko ubrzanje, obično posljedica isparavanja plinova sa Sunčeve strane kometa, mora biti iznimno malo, manje od 15 metara na sekundu na dan. Prema zakonima očuvanja impulsa, to implicira da jezgra mora imati golemu masu kako bi izbjegla mjerljivu devijaciju. Procjena tima: minimalni promjer jezgre iznosi pet kilometara, a masa barem 33 milijarde tona.
Takve vrijednosti slažu se s gornjim procjenama temeljenim na snimkama Hubbleova teleskopa, dok su dodatna opažanja teleskopa James Webb u kolovozu pokazala gubitak mase od 150 kilograma u sekundi i brzinu izbacivanja plinova od oko 440 metara u sekundi. Ti podaci dodatno potvrđuju da 3I/ATLAS spada u neuobičajeno masivne objekte.
Sastav: tragovi CO₂, nikla i cijanida
Spektroskopska opažanja instrumenata JWST i SPHEREx ukazala su na dominantan udio ugljikova dioksida (87 %), uz manje količine ugljikova monoksida (9 %) i vode (4 %). Vrlo veliki teleskop (VLT) Europskog južnog opservatorija zabilježio je porast tragova cijanida i nikla, ali bez željeza.
Detekcija nikla bez željeza poznata je samo kod industrijski proizvedenih legura, nastalih kroz umjetne kemijske postupke poput tzv. Mondova procesa (proces karbonila). Iako većina znanstvenika odbacuje mogućnost neprirodnog podrijetla, Loeb ističe da kombinacija neuobičajene mase, kemijskog sastava i stabilne putanje otvara vrata spekulacijama.
Većina stručnjaka ipak ostaje suzdržana. Tom Statler, glavni znanstvenik NASA-ina odjela za mala tijela Sunčeva sustava, izjavio je za The Guardian: “Iako 3I/ATLAS ima nekoliko neobičnih svojstava, ponaša se kao komet. Dokazi uvjerljivo upućuju na to da se radi o prirodnom tijelu.”
Osim sastava, problematična je i sama vjerojatnost pronalaska ovako masivnog međuzvjezdanog tijela. Prema Loebu, statistički bismo trebali otkriti stotine tisuća manjih objekata poput ʻOumuamue prije nego što pronađemo nešto veličine 3I/ATLAS-a. “Moji raniji izračuni pokazali su da je vjerojatnost otkrivanja takvog tijela manja od jednom u deset tisuća godina”, ističe Loeb.
Još intrigantnije, 3I/ATLAS putuje ravninom Sunčeva sustava s odstupanjem manjim od pet stupnjeva, što dodatno zbunjuje istraživače. Ako je riječ o prirodnom objektu, zašto upravo prvi masivni primjer pokazuje toliku usklađenost s orbitalnom ravninom planeta?
Što donose nadolazeća opažanja
Komet će 3. listopada 2025. proći pokraj Marsa. Očekuje se da će HiRISE kamera na sondi Mars Reconnaissance Orbiter pružiti nove podatke o površini i veličini jezgre. U ožujku 2026. 3I/ATLAS približit će se Jupiteru, otvarajući priliku za opažanja pomoću NASA-ine sonde Juno.
Takva buduća mjerenja mogla bi dodatno ograničiti procjene mase i sastava te omogućiti preciznije modele populacije međuzvjezdanih objekata. Ako se potvrdi da manji objekti dominiraju, a ovako veliki kometi predstavljaju ekstremnu rijetkost, to će značiti da su sadašnji modeli raspodjele materijala u međuzvjezdanom prostoru nepotpuni.
Otkriven 2025. godine, 3I/ATLAS već je izazvao snažnu raspravu u astronomskim krugovima. Dok dio zajednice naglašava kako “sve upućuje na prirodan komet”, drugi, poput Loeba, otvoreno razmatraju mogućnost da neka obilježja nadilaze konvencionalna objašnjenja.
“Razlika između dogmatskog i znatiželjnog znanstvenika jest u tome da prvoga preplavite podacima”, poručuje Loeb. “Jedva čekam nove rezultate.”
Unatoč neslaganjima, svi se slažu u jednom: 3I/ATLAS ruši očekivanja o tome kako međuzvjezdani objekti izgledaju, koliki su i koliko često dolaze u Sunčev sustav. Rad Cloetea, Verea i Loeba objavljen je na stranicama Harvard & Smithsonian Center for Astrophysics.
Ivan je novinar i autor koji piše o znanosti, svemiru i povijesti. Gostuje kao stručni sugovornik na Science Discovery i History Channelu te piše za Večernji list. Osnivač je Kozmos.hr, prvog hrvatskog portala posvećenog popularizaciji znanosti.
